Unutar Hrvatskoga narodnog sabora BiH započeo je posao oko izrade ili bolje reći dorade Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine koji je jedan od ključnih zakonskih dokumenata kojim se ozakonjuje nejednakopravnost Hrvata u ovoj zemlji. Prema predstavljenom sastavu stručnoga tijela kojemu je na čelu dopredsjednica HDZ-a BiH i bivša predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto, a koje čini više uglednih sveučilišnih profesora i stručnjaka iz pravne oblasti i ustavnoga prava, ali i političari, obrisi ovoga dokumenta već se naziru.
Predsjedništvo BiH
Cilj je Izbornoga zakona, odnosno amandmana kojima bi se doradio ovaj zakon, osigurati da Hrvati dobiju potpunu jednakopravnost prilikom biranja nacionalnih predstavnika u institucije vlasti BiH. Ove zakonske izmjene u značajnoj mjeri su povezane i s promjenama Ustava BiH, odnosno najviših entitetskih pravnih akata. Prije svega moraju se otkloniti temeljne političke dvojbe oko Predsjedništva Bosne i Hercegovine i legitimnosti izbora članova kolektivnog šefa države. Prema sadašnjem načinu biranja, što se potvrdilo u posljednja dva slučaja u praksi, Hrvatima je nametnut član Predsjedništva jer je većina birača iz ovoga naroda glasovala za neke od drugih ponuđenih kandidata nacionalnih stranaka. I dok je 2006. godine izbor Željka Komšića iz SDP-a bio rezultat podjele između dva stranačka bloka okupljena oko dva HDZ-a, dotle se 2010. godine pokazalo da s 340.000 glasova koliko je osvojio Komšić, a hrvatskih birača je prema procjenama izašlo oko 180.000, nemaju nikakvih izgleda izabrati svoga predstavnika u Predsjedništvo. Zbog toga su u HNS-u predvidjeli uspostavu dvije izborne jedinice unutar sadašnjih granica Federacije BiH kako bi se omogućilo da Hrvati prema trenutačnome ustroju budu u stanju izabrati svoga člana BiH Predsjedništva te se onemogućile makinacije dok je sadašnji unutarnji ustroj na snazi.
Sporne odredbe
S druge pak strane, značajno je u istu poziciju dovesti sva tri narodna kolektiviteta, što se odnosi i na izbor izaslanika u domove naroda. Autori novoga izbornog zakona posebno imaju na umu da se značajan broj hrvatskih izaslanika u Domu naroda bira iz županija u kojima praktično nema Hrvata. Tako se u Bosansko-podrinjskoj ili Unsko-sanskoj županiji birao jednak broj hrvatskih izaslanika kao i u Posavini gdje je broj Hrvata desecima puta veći.