Obespravljenost Hrvata u BiH posljednjih 17 godina

Od samoga trenutka kada su čelnici Hrvata u BiH, po nagovoru Zagreba, pristali ukinuti Hrvatsku republiku Herceg Bosnu, započelo je sustavno višegodišnje razmonitiranje ustavno-pravne pozicije Hrvata u ovome entitetu koje se, ovisno o etapama pojedinih bošnjačkih stranaka u vlasti i utjecaja međunarodne administracije, pogoršavalo. Unatoč tome što se međunarodna uprava odlučila na izlaznu strategiju iz zemlje i posljednji primjer primjene bonskih ovlasti bio upravo na štetu najmalobrojnijeg naroda.

Stanje u FBiH za Hrvate bilo je razmjerno prihvatljivo i imali su potrebni kapacitet baštiniti jednakost dok pod utjecajem američke administracije nisu promijenjena izborna pravila i propisi po kojima je Bošnjacima omogućeno da biraju hrvatske predstavnike. Odluku je pod utjecajem diplomata Roberta Barrya donijela misija Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Nakon što se nije uspjelo ipak slomiti, okosnica hrvatske legitimne političke volje, pronađeni su dežurni Hrvati kojima su popunjene praznine u vlasti. Prvi ozbiljniji hrvatski politički otpor bilo je osnivanje HNS-a i Hrvatske samouprave. Međunarodna zajednica odlučila je tenkovima uništiti Hercegovačku banku, tadašnju kralješnicu financijske snage Hrvata. No, ni to nije bilo dovoljno arhitektima dvoentitetske države sa dva naroda, u kojemu su Hrvati očito višak, da nametnu ustavne promjene 2002. Formalno je to učinio austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, no autor obračuna s Hrvatima, smjene dužnosnika, progona, uništenja bio je američki diplomat Thomas Miller koji je i kardinalu Vinku Puljiću poručio ‘ili se asimilirajte, ili idite’. A ustavnim promjenama otvoren je prostor bošnjačkim strankama da potpuno ovladaju Hrvatima i imaju dominaciju. Od tadašnjeg jednakog odnosa hrvatskih i bošnjačkih ministara u Vladi, koja objektivno u državi ima najveće ovlasti, Hrvati su spali na pet ministara dok su Bošnjaci, pokazala je to kasnije praksa, imenovali osam svojih ministara i premijera, te trojicu Srba. U takvom odnosu snaga Hrvati se teško ili nikako nisu mogli nositi s većim brojem ruka. U dva navrata bošnjačke stranke su Hrvatima izabrale i člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. U međuvremenu u prakticiranju vlasti u FBiH Hrvatima se, odnosno županijama, otimalo sve, a čak se nisu poštovale niti odluke Ustavnoga suda FBiH koji je osporavao ovo pravno nasilje. Najzorniji primjer je izgradnja autoceste kroz Hercegovinu te slučaj Mostara. Do koje mjere su bili monstruozni planovi dijela bošnjačke politike i međunarodne zajednice potvrđuju još uvijek nerazriješeni slučajevi likvidacija visokih dužnosnika Hrvata za što se, pak, opet pokušalo optužiti Hrvate. Od slučaja generala Vlade Šantića do likvidacije Joze Leutara. U takvim okolnostima teško je voditi političku utakmicu, biti uspješan na kratke staze. Hrvatima treba hitan strateški zaokret k onima koji mogu donekle parirati onima koji u sjeni vladaju BiH skoro dva desetljeća.