Mostar će uz Zagreb, Rijeku, Split i Osijek, postati peti referentni centar za liječenje šećerne bolesti u regiji. To je, bez sumnje, veliko priznanje za SKB Mostar koji, zajedno s Hrvatskim društvom za dijabetes i bolesti metabolizma, u subotu, 17. ožujka s početkom u 9 sati, u amfiteatru Medicinskog fakulteta, organizira znanstveni simpozij o šećernoj bolesti, kao uvod u realizaciju toga velikog projekta. Tim povodom razgovarali smo s predstojnicom Klinike za unutarnje bolesti SKB Mostar prof. dr. sc. Monikom Tomić.
Prof. dr. Tomić kada je i kako došlo do ideje o Mostaru kao petom referentnom centru za šećernu bolest u regiji?
- Hrvatski sabor je, na tematskoj sjednici o Nacionalnom programu zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, donio Rezoluciju o šećernoj bolesti. Donošenjem te rezolucije, Sabor RH želi se priključiti parlamentima i političkim institucijama Europe i svijeta u borbi protiv rastuće pandemije šećerne bolesti tipa 2. Usporedo s tim, donesena je i odluka o osnivanju četiri referalna centra za liječenje šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj - Zagreb, Osijek, Rijeka i Split. Razmatrano je i pitanje petoga referalnog centra koji bi bio u BiH, u Mostaru. Tako smo, prošle godine, u vezi s tim pitanjem, na saborsku sjednicu pozvani ravnatelj SKB Mostar prof.dr. sc. Ante Kvesić, dr. Pero Marić i moja malenkost. Predavanja u subotu samo su početak implementacije ovoga programa. Predavači su poznati stručnjaci iz Klinike za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma “Vuk Vrhovec” na čelu s prof. dr. sc. Željkom Metelkom. Predavanja će biti edukativna, govorit će se o ranom otkrivanju, praćenju, prevenciji i liječenju šećerne bolesti i njenih komplikacija.
Koliki problem danas u svijetu, ali i kod nas predstavlja šećerna bolest?
- Poput povišenog krvnog tlaka, ljudi mogu imati šećernu bolest, a da toga nisu niti svjesni. Vrlo se često bolest otkriva tek kada se razviju komplikacije. Zato se i naziva “tihim ubojicom”. Moderan način života, stres, zaslađena i masna hrana, smanjena tjelesna aktivnost, gojaznost i sjedenje, rizični su čimbenici za razvoj dijabetesa tipa 2. Nažalost, simptomi nekad nisu izraženi i sam bolesnik ili njegov liječnik često ih previde. Dijabetes tipa 2 tihi je ubojica; dovodi do brojnih opasnih komplikacija, a 90% ljudi zdravom prehranom moglo bi regulirati svoju bolest. U vremenima, pak, kada su ljudi jeli umjerenije i kada su živjeli manje stresno, a više se bavili fizičkim radom, dijabetes je bio rijetka bolest. Sam podatak iz RH da komplikacije šećerne bolesti dnevno odnose deset života, pokazuje nam koliko je to velik zdravstveni problem.
Koji su simptomi, koje komplikacije šećerne bolesti?
- Šećerna bolest tipa 1 ovisna o inzulinu obično se razvija naglo, pa su i simptomi jače izraženi i vrlo brzo se postavlja dijagnoza. Tip 2 šećerne bolesti razvija se postupno, pa prikrivena može trajati godinama. Nažalost, često je otkrijemo tek kada se razviju komplikacije. Najčešći simptomi bolesti su: pojačana žeđ, suhoća usta, pojačano mokrenje, gubitak tjelesne težine, iscrpljenost, zamućen vid, trnci u nogama, sporo cijeljenje rana i učestalije zaraze. Komplikacije su: povećana učestalost infarkta i moždanog udara, zatajenje bubrega, sljepoća, amputacija nogu i dr. Oštećenje vida je najčešća komplikacija viđena u općoj praksi i glavni uzrok sljepoće radno sposobne populacije u EU. Čak 75% pacijenata umire od kardiovaskularnog uzroka. Infarkt miokarda je tri puta češći kod oboljelih od šećerne bolesti. Oko 50% netraumatskih amputacija nogu uzrokovano je šećernom bolešću. Ona je vodeći uzrok zatajivanja funkcije bubrega. Naime, 25 % bolesnika koji su na dijalizi boluje od šećerne bolesti. Očekivano trajanje života reducirano je za od 20 do 30 posto.
Istražuju li se neke nove mogućnosti liječenja?
- Postoje istraživanja koja se baziraju na obnavljanju proizvodnje inzulina regeneracijom stanica koje ga proizvode i luče. To podrazumijeva pronalaženje postupaka koji će potaknuti tijelo da samo stvori nove beta stanice, tj. stanice koje luče inzulin. Obnovljeno stvaranje inzulina donijelo bi izlječenje oboljelome.
Kolika je učestalost ove bolesti i tko najviše obolijeva?
- Podaci su poražavajući. U svijetu 246 milijuna ljudi boluje od šećerne bolesti, a predviđa se da će broj oboljelih 2025. godine biti čak 380 milijuna, 90% od svih dijabetičnih pacijenata ima tip 2 šećerne bolesti. Zahvaća jednu od pet osoba starijih od 65 godina, a broj dijabetičara godišnje se povećava za 28%. Epidemiološka istraživanja dokazuju da bolesnici imaju neprepoznat dijabetes oko šest godina prije postavljanja dijagnoze. Više od 50 % novootkrivenih dijabetičara u trenutku postavljanja dijagnoze ima prisutne dijabetičke komplikacije. Oko 50% pacijenata sa šećernom bolešću tipa 1 mlađe je od 20 godina. Obično, vrijeme početka je oko četvrte godine, s najvećom učestalošću oko 11. godine života. Najčešće obolijevaju pripadnici bijele, a zatim crne i hispano populacije. Najmanje oboljelih je među žiteljima azijskih zemalja. Pripadnici muškog spola od dijabetesa tipa 1 obolijevaju nešto češće nego žene. Šećerna bolest tipa 2 najčešće se dijagnosticira oko 50. godine života.
Što je s inzulinom, lijekovima koji se koriste u liječenju?
- Veliki broj lijekova i inzulina je na listi Zavoda; nažalost ne i svi lijekovi koje liječnici propisuju. Mislim da bi se na tome trebalo još poraditi, kao i na dobivanju uređaja za samokontrolu šećerne bolesti, te potrebne količine trakica za kontrolu šećerne bolesti. Nema sumnje da je šećerna bolest ozbiljna bolest. Osobe sa šećernom bolešću mogu živjeti dug, zdrav i sretan život, ako je drže pod kontrolom. Redovito kontrolirajte razinu šećera u krvi, prestanite pušiti, hranite se zdravo, više sporta, manje stresa.