Iako je imao ugovor sa njemačkim Schalkeom do lipnja 2013. godine, nesuđeni hrvatski nogometni reprezentativac Mario Gavranović odlučio je prekinuti ga i svoju karijeru nastaviti u Zürichu. Sa brojem sedam na leđima, 22-godišnji švicarski reprezentativac hrvatskih korijena sa novim klubom (u kojem će mu suigrač biti potencijalni hrvatski reprezentativac Josip Drmić), potpisao je ugovor do 2016. godine. Takav rasplet dvogodišnje karijere u Njemačkoj Gavranović nam je prije toga najavio u razgovoru za Večernji list. Iako smo prvenstveno željeli doznati razloge zašto je prihvatio poziv švicarske, a ne hrvatske reprezentacije, Gavranović je odmah na početku razgovor preusmjerio na svoju najveću grešku.
- Nije moja najveća greška što sam izabrao švicarsku umjesto hrvatske reprezentacije. Moja je najveća greška što sam lani u kolovozu otišao iz Schalkea na posudbu u Mainz. Ljudima u Schalkeu nije bilo drago što sam tražio, zapravo inzistirao, da me puste u Mainz. Htio sam igrati više nego što sam procijenio da bih mogao dobiti u konkurenciji sa Raulom i Huntelaarom - govori Gavra, kako mu je bio nadimak u Schalkeu.
Suprotno očekivanju, u Mainzu je kod trenera Thomasa Tuchela upisao samo pet nastupa.
- Ni danas ne razumijem zašto nisam više igrao. Trener me je tražio, nagovarao me da dođem, da bi me onda držao na klupi. Sada mi se ne da više razmišljati ni o njemu ni o Mainzu - s gorčinom u glasu će Gavranović koji je zbog neigranja u Mainzu izgubio i šansu za poziv švicarskog izbornika Ottmara Hitzfelda za nedavnu prijateljsku utakmicu protiv Njemačke.
- Logično je da me nakon neigranja nije u švicarsku reprezentaciju zvao ni trener Hitzfeld - rezonira Gavranović i dodaje:
- Telefonski sam se u nekoliko navrata čuo s njim. Zanimao se za moj status u Schalkeu nakon posudbe u Mainzu. Rekao mi je da sam još mlad igrač te da u budućnosti računa na mene. Da bi me zvao u reprezentaciju, moram imati kontinuitet igara, što je potpuno jasno.
Gavranović je za Švicarsku nastupio prvi put lani u ožujku u kvalifikacijskoj utakmici za Euro s Bugarskom u Sofiji, a o tome je li on izabrao Švicarsku ili je švicarska reprezentacija izabrala njega kao mogućeg nasljednika golgetera Alexa Freija, ističe:
- Švicarsku sam izabrao razumom, a ne srcem. To sam rekao i švicarskim novinarima nakon nastupa u nacionalnom dresu. Izjavio sam tada da sam oduvijek želio igrati za hrvatsku reprezentaciju i da mi žao što mi se ta želja neće ispuniti. Verujem da mi zbog te moje objektivnosti nisu ni zamjerili, ni novinari, a ni ljudi iz vodstva švicarske reprezentacije.
Pitali smo ga je li poziv iz Hrvatskog nogometnog saveza stigao sa zakašnjenjem? Što se dogodilo da je ipak izabrao Švicarsku?
- Nakon odličnih igara u Xamaxu ( iz kojeg je za 1,6 milijuna eura prešao u Schalke) te zapaženih nastupa u utakmicama Lige prvaka za Schalke, pogotovu protiv Valencije (kad se Schalke plasirao u osminu finala LP), Švicarci su mi najavili slanje poziva. Sa našim hrvatskim savezom sam bio u kontaktu, ali nisu bili izravni kao Švicarci. Trebao sam još čekati, još se dokazivati da bih ušao u hrvatsku reprezentaciju. Tek nakon serije dobrih igara u Ligi prvaka i Bundesligi, iz HNS su pokazali nešto veće zanimanje. No, nije to još bilo ništa konkretno. Tad sam već igrao uspješno i za mladu švicarsku reprezentaciju do 21 godine. I onda mi je stigao poziv za A reprezentaciju Švicarske. Kako tada još nisam osjetio da je Hrvatska stvarno toliko zainteresirana za mene, švicarski poziv nisam mogao odbiti.
Je li Vam danas žao zbog toga? Jeste li trebali čekati prije nego ste prebrzo donijeli odluku?
- Ne mogu reći da mi je žao. Ali ni ne krivim ljude iz HNS-a. Sve se odigralo prebrzo da nisam ni imao vremena za razmišljanje. Moja odluka da igram za Švicarsku donesena je na osnovi procjene što će biti bolje za moju karijeru. Znao sam da je u hrvatskoj reprezentaciji jača konkurencija i da mi neće biti lako doći do prvih 11. Procjenio sam da ću lakše do mjesta u vrhu napada švicarske nego hrvatske reprezentacije. Iako ću igrati za švicarsku reprezentaciju, kao Hrvat rođen u Švicarskoj, moji su podrijetlom iz Gradačca, uvijek ću, kao i svi moji, navijati za Hrvatsku! Hrvatska mi je u srcu i veliki sam navijač naše reprezentacije.
Kakve izglede dajete hrvatskoj reprezentaciji na EP-u?
- Hrvatska ima jako kvalitetne igrače. Momčad je konstantno dobra. Stalno je među prvih 10 reprezentacija na svijetu. Vjerujem da Hrvatska može iznenaditi i da će daleko dogurati.
Koga poznajete i s kim ste dobri od igrača iz hrvatske reprezentacije?
- Ne poznam ih puno. Tek poneke sa njemačkih terena. A dobar sam samo sa Ivanom Rakitićem. On mi je jako puno pomogao u Njemačkoj. Kad sam došao nisam znao dobro ni njemački jezik, jer dolazim iz Ticina gdje se govori talijanski. Ivan je i kao čovjek i kao igrač izvanredan. Sazrio je i volio bih da na ovom EP-u proradi i odvede Hrvatsku daleko, dalje nego se svi i nadamo.
Preuzeto sa www.vecernji.hr