OHR ima povod za rješenje političke krize u Federaciji

“Po europskim standardima tko god bi bio uhićen, svejedno je li to gospodin predsjednik, ja ili netko drugi, on se do trenutka sudske osude smatra nevinim i ima se pravo braniti. Očekujem da će u predstojećem razdoblju svi djelovati konstruktivno i pomoći da se riješi aktualna kriza u vlasti u Federaciji BiH, a prije svega postupak imenovanja novih sudaca Ustavnog suda FBiH”.

Neće koristiti ovlasti

Ovo je prva reakcija visokog predstavnika Valentina Inzka na vijest o uhićenju i optužbama protiv predsjednika FBiH Živka Budimira. Iz nje se jasno može iščitati da Inzko ne namjerava iskoristiti ovlasti koje mu stoje na raspolaganju i ukloniti Budimira s predsjedničke pozicije. Aktualni visoki predstavnik u BiH već je nekoliko puta ponavljao kako neće nametati odluke te kako domaći političari i institucije moraju rješavati sve probleme s kojima se suočavaju. Nakon uhićenja Budimira i iznesenih optužbi, OHR ima povod za rješenje političke situacije u FBiH. Treba istaknuti kako politika neuplitanja u rješavanje problema nije dala rezultate, ili primorala državne ili pravosudne institucije da se posvete bržem rješavanju aktualnih problema. Bez obzira djeluje li Inzko po vlastitom nahođenju ili je puki provoditelj politike velikih sila, jasno je da on značajno odstupa od načela i prakse koju su provodili njegovi prethodnici. Brojni su primjeri smjena bh. dužnosnika samo temeljem indicija da su kršili zakon. Nikola Poplašen, Ivo Andrić Lužanski, Zdravko Batinić, Marko Tokić, Zoran Đerić, samo su neki od predsjednika, ministara i drugih dužnosnika koji su smijenjeni, a da nikada nisu osuđeni. U njihovom slučaju presunkcija nevinosti, na koju upozorava Inzko, nije bila važna. Zanimljivo je sjetiti se odluke Wolfganga Petritscha o smjeni Ante Jelavića s dužnosti člana Predsjedništva BiH i svih drugih dužnosti koje je obavljao u to vrijeme. Povod za smjenu bile su navodne Jelavićeve aktivnosti na uspostavi ‘trećeg entiteta’. Optužnice protiv Jelavića u predmetima “Hrvatska samouprava” i “Hercegovačka banka” uslijedile su znatno nakon političke smjene. Isti visoki predstavnik je 2001. godine smijenio i Edhema Bičakčića s pozicije generalnog direktora Elektroprivrede BiH. Službeni razlog za smjenu je “zlouporaba ovlasti“ odnosno, “preusmjeravanje javnih prihoda u blagajnu SDA.

Teške posljedice

Kasnije su sve optužbe protiv Bičakčića pale u vodu, ali je on, baš kao i Jelavić, bio isključen iz javnog života. Još bizarniji je slučaj bivšeg federalnog dopremijera i ministra financija Nikole Grabovca kojeg je Paddy Ashdown smijenio samo zbog maglovitih sumnji o njegovoj umiješanosti u aferu AM Šped. Ashdown je naveo kako je Grabovac odbio preuzeti „konačnu političku odgovornost za radnje, odnosno nepoduzimanje radnji njegovog ministarstva te da odstupi s dužnosti“. Britanski lord smijenio je i člana Predsjedništva BiH Mirka Šarovića, povezujući ga s aferom “Orao”. Optužbe protiv Šarovića pokazale su se na sudu neutemeljenima, a on je nakon oslobađanja “rehabilitiran” i danas je na dužnosti ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Šarović je zbog neopravdanog pritvaranja čak dobio i novčanu odštetu. S pozicije člana Predsjedništva BiH 2005. godine smijenjen je Dragan Čović. Ashdown je izjavio kako mu je to “najteža odluka koju je donio”. Objasnio je da je morao povući takav potez, jer je Čović bio optužen za ozbiljna kaznena djela. On je oslobođen optužbi i politički je i dalje aktivan.