Stanovnik istočnog Londona Matthew Waterfall nije previše uzbuđen zbog Olimpijskih igara koje se događaju u njegovu susjedstvu, ali ceremoniju otvaranja nije želio propustiti. Ali kad je u izravnom prijenosu ceremonije slušao cijenjene govornike kako tvrde da će Igre u trajno naslijeđe ostaviti istočnom Londonu prijeko potrebnu infrastrukturu, Matthewu se nad glavom pojavio golemi upitnik.
– Vidite ovu ogradu? I vidite onu zgradu unutar ograde – pitao nas je Matthew Waterfall dok smo nekoliko sati prije početka ceremonije otvaranja stali u parku Leyton Marshes. – To je dvorana za treninge košarkaša sagrađena za potrebe Igara. Dakle, zbog njezine gradnje uništen je dio ovog parka, ali nitko od lokalnih klinaca neće imati nikakve koristi od dvorane jer će ona biti uklonjena nakon završetka Olimpijskih igara. Sad, recite mi sami, kakvo će to naslijeđe ostaviti lokalnoj zajednici – pita nas Matthew Waterfall. I zaista, na ovom mikroprimjeru londonske Olimpijske igre ne izgledaju tako pametne i kreativne kakvima ih je ceremonija otvaranja nastojala prikazati. Nekoliko lokalnih aktivista poput Matthewa Waterfalla prosvjedovala je protiv tako besmislene olimpijske investicije kao što je ova. Prvo, za planove o gradnji saznali su tek kad su se u parku pojavili bageri. Drugo, predlagali su vlastima i organizatorima da iskoriste neku od postojećih košarkaških dvorana na području okolnih općina. Tako bi stvorili bolje uvjeti za klince koji će i nakon Olimpijskih igara željeti trenirati košarku. Ali aktiviste nitko nije poslušao.
Neboderi BBC-u i Al Jazeeri
– Neprimjereno, rekao bih... Potpuno neprimjeren bio je način na koji su vlasti i organizatori Igara pristupili lokalnoj zajednici. Lijepo je sagraditi vrhunsko košarkaško igralište, ali dajte lokalnim sportašima da se njime poslije koriste. Ovako, ne samo da im nisu dali nego su im još i oduzeli ovaj predivan dio parka u kojem su se ljudi rekreirali – nezadovoljan je Matthew Waterfall.
Naravno, većina dvorana i infrastrukture sagrađene u istočnom Londonu ostaje i nakon što završe Olimpijske i Paraolimpijske igre. Neke od istočnolondonskih općina bile su prije Igara među najsiromašnijima u Engleskoj. Igre su od početka zamišljene kao nešto što će uskrsnuti taj zapušteni i zaboravljeni dio Londona. Hoće li? Među lokalnim stanovnicima s kojima smo proteklih dana razgovarali vlada oprez i neizvjesnost. Još nije osmišljen način korištenja i financiranja Olimpijskog stadiona nakon ovog ljeta, što ljude čini skeptičnima.
Gospođa Jean Duffield više od četiri desetljeća živi u bloku tipičnih radničkih kućica od cigle koji se sada našao u sjeni stadiona, čudnovatog tornja i ostalih znamenitosti Olimpijskog sela.
– Šest i pol godina nismo vidjeli ništa osim dima i prašine, nismo čuli ništa osim buke gradilišta. A sad nam kažu da će nakon Igara možda čak i srušiti naše naselje. Ma zapravo me više i nije briga. Neka ga ruše jer nije više onako lijepo kako je bilo... – govori nam gospođa Duffield dok gura kolica do obližnje trgovine. Prvo će se, kažu, isprazniti dva nebodera, u kojima se nalaze društveni stanovi i čijih je pet najviših katova iznajmljeno BBC-u i Al Jazeeri kako bi za vrijeme Igara imali TV studio s lijepim pogledom na Olimpijsko selo. Kad se isprazne i sruše neboderi, praznit će se i rušiti okolne kućice. Plan je da se na tom mjestu gradi sveučilišni kampus.
– Ili kampus ili “posh” stanovi. Općina još nije donijela odluku, ali bit će nešto od toga dvoga – kaže gospođa Duffield, koja će se preseliti vjerojatno u neko selo blizu mora. Većina ljudi to će nazvati napretkom, ali ona to doživljava kao tužan kraj jednog lijepog naselja u kojem je provela cijeli život.
Progresom se može nazvati i ono što je instalirano nad glavama, na krov nebodera u kojem živi Deno Ruffy. Napredni raketni sustavi zemlja-zrak postavljeni su kako bi srušili svaki neovlašteni leteći objekt u slučaju terorističkih napada. Ali opet, većina stanara te zgrade na tu naprednu tehnologiju ne gleda kao na čudo progresa, nego kao na nešto što im život čini neugodnim. Stanari su tužili britansku vojsku sudu tražeći da se raketni sustavi uklone, ali sud ih je odbio poslušati. Dok dvojica sigurnjaka dežuraju pred zgradom, Deno Ruffy objašnjava nam zašto je on zamalo pa jedini stanar koji nema ništa protiv ovakvih mjera sigurnosti.
Kraljica i Bond imali su sreće
– To je razumljivo, Olimpijski park mora biti maksimalno zaštićen. Gdjekad će ondje na okupu biti i više od sto tisuća ljudi. Ako ih netko pokuša pobiti napadom iz zraka, treba ga odmah srušiti. Neki se stanari protive jer ih nitko nije pitao, nisu znali da će raketni sustav biti postavljen na krov. Ja im kažem: Pa naravno da nismo znali, vojska i službe baš ne idu okolo i razglašavaju svoje sigurnosne planove unaprijed – kaže Deno Ruffy. Po njemu, veća opasnost prijeti kad ljudi u vrijeme praznika na livadi iza nebodera ispaljuju vatromet nego kad profesionalni vojnici na krovu zgrade instaliraju moderni raketni sustav zemlja-zrak.
– Ne brinite se, to su profesionalci koji znaju što rade – kaže gospodin Ruffy. Sva sreća da su bili toliki profesionalci da nisu helikopter s Jamesom Bondom i kraljicom greškom identificirali kao neovlaštenu prijeteću letjelicu...
Preuzeto sa www.vecernji.hr