Vidjelica Vicka Ivanković Mijatović jučer je u Centru Ivana Pavla II. kod sestre Kornelije na Vionici, u međugorskoj župi, svjedočila o Gospinim ukazanjima i svakodnevnim susretima s Kraljicom Mira pred tri tisuće Talijana, Amerikanaca, Engleza, Iraca, Nijemaca, Poljaka, Čeha, Mađara, Ukrajinaca, Rumunja, Francuza... Prije nego što se obratila njima, dala je ekskluzivni intervju Večernjem listu…
Kako komentirate to da je u vašoj rodnoj kući – zasvijetlio Gospin kip?
– Prije punih trideset godina taj je kip donesen iz Lourdesa. Jedna grupa hodočasnika iz ljubavi svim srcem donijela mi ga je kao dar od Gospe Lurdske. I taj je kip stavljen u sobu ukazanja. Toliko se puta Gospa ukazala pokraj toga kipa. U ovih trideset godina otkad je kip tu, nikad nije zasvijetlio. Pred njim se uvijek molilo. Drugo je svjetlost što dolazi od Gospe tijekom ukazanja, kad se svjetlost pojavi tri puta to je ipak nešto posebno.
Jeste li bili u rodnoj kući otkad se ovo dogodilo?
– Bila sam na putu i nisam bila u sobi, ali su mi rekli da Gospin kip svijetli. Trideset dvije pune godine Gospa sjaji punim sjajem u Međugorju. Ona je prisutna ovdje živa, prisutan je njezin živi sjaj. I Gospa vidi da je u današnjem tmurnom, tamnom vremenu potrebno malo svjetlosti. Mislim da se čovjek ne treba bojati svjetlosti. Treba malo ispitivati sebe, svoju savjest. Ljudi koji čekaju kako bi ušli u onaj prostor trebaju time malo osvijetliti svoje srce i spoznati što nam Gospa daje. Jer Gospa je često puta govorila da je toliko puta davala svoje male znakove, predznakove, a mi smo ostajali i slijepi i gluhi na njih. Zato nas Gospa poziva da molimo kako bismo kroz molitvu spoznali ono što će doći.
Jučer ste vidjeli Gospu. Jeste li možda razgovarali i o njezinu kipu koji svijetli?
– Nismo. Nismo o tome razgovarale. Vjerujem da će, ako bude trebala, Gospa to sama reći.
Prema nekim procjenama, kroz vašu rodnu kuću u dva dana prošlo je petnaestak tisuća ljudi. Kako objašnjavate to što ljudi žele vidjeti tu pojavu?
– To što ljudi prolaze kroz moju staru kuću, nije ništa neobično. Kroz nju prolazile su mase ljudi i to mi je bila posebna radost. A ovo samo dokazuje koliko je danas ljudima potrebna svjetlost, koliko je potreban mir. Gospa samo s jednim malim sjajem može puno toga učiniti. Do nas je koliko ćemo mi to prihvati i upotrijebiti tu svjetlost. Svima bih preporučila: progledajmo očima našeg srca da malo svjetlosti uđe u njega. A svjetlost bez molitve ne može ući. Zato nas je Gospa potaknula “na koljena”, krunicu u ruke i počnite moliti. Počnimo moliti u našim obiteljima. Ovo što je dano mali je poticaj jer smo se udaljili od svega onoga što nam ona daje. Nemojmo nikad na prvo mjesto stavljati nevažne stvari. Na prvom je mjestu Isus, njezin Sin, jer ona kaže “koliko god milosti on meni daje, ja mogu dati” jer je Gospa samo posrednica. I ona je na drugom mjestu i zato nas i poziva da i mi u našim obiteljima obnovimo molitvu, a najdraža joj je molitva krunice.
Osmi put u Svetoj zemlji
Što Gospa u posljednjim ukazanjima posebno traži od vas vidjelaca?
– Gospa je najviše zabrinuta za mlade i obitelji koji su u jako, jako teškoj situaciji. A mi jedino možemo samo pomoći našom ljubavlju i molitvom srca. Kaže: “Dragi mladi, ovo što vam današnji svijet nudi je sve prolazno i kroz to možete vidjeti je li sotona koristi svaki slobodan trenutak za sebe”. A danas to najviše čini i na mladima i želi razrušiti naše obitelji. A posebno je istaknula da je sada vrijeme velike milosti. Želi da obnovimo njezine poruke i da ih počnemo srcem živjeti.
Više od 32 godine svakog dana vidite Gospu i razgovarate s njom. Razlikuju li se ukazanja ovdje od onih u Svetoj zemlji?
- Ne. Gospa je ista i ovdje i tamo. Ali opet nešto je posebno u Svetoj zemlji. Njihovi biskupi, nadbiskupi kažu: “Gospa nam se ponovno vratila. Bila nas je napustila. Bila je došla u Međugorje, da bi Vicka došla iz Međugorja i vratila nam Gospu ponovno ovdje. Molimo te, ostani s nama, nemoj nas napustiti”. Kako su to jake riječi! Kakav je to prizor kad je dvadeset tisuća ljudi na otvorenom na ukazanju, kad vidiš s kakvim žarom i s kakvom ljubavlju čekaju Gospu! Koliko je vole! Kako joj se mole! U Svetoj zemlji bila sam prije ovoga susreta sedam puta. Nisam nikad bila s narodom. Uvijek sam išla s prijateljima, kao hodočasnica. Ovo je bilo posebno iskustvo. Zvao me je nadbiskup iz Bruxellesa još prošle godine u studenome da sudjelujem u njegovu pokretu za ozdravljenje čovječanstva i da se molim na tu nakanu. To sam prihvatila i željela dati podršku katolicima u Svetoj zemlji da im kažemo da nisu sami i da molimo s njima.
Što ćete danas govoriti hodočasnicima?
– Ono najvažnije što Gospa traži. Prenijeti im Gospinu poruku.
Dobili ste devet tajni?
– Da, devet je tajni dosad Gospa objavila, nema nikakvih promjena glede toga. Ja čekam...
Što će donijeti treća tajna?
– Treća tajna je vidljivog znaka koji će Gospa ostaviti na mjestu ukazanja. On će biti trajan, neuništiv. – Taj znak ostavit ću da vidite da sam bila prisutna tu, među vama – jednom je rekla Gospa.
Gotov Gospin životopis
Što je s Gospinim životopisom?
– Gospin životopis je završen. Tri su bilježnice. Samo čekam kad će Gospa reći da se može objaviti.
Papa Franjo razlikuje se na neki način od dosadašnjih Petrovih nasljednika. Što vi o tome mislite?
– Svako je vrijeme drukčije. Pokojni Ivan Pavao II., potom Benedikt XVI. i papa Franjo su tri različita vremena. Gospodin šalje osobni znak tko je za koje vrijeme. Papa Franjo stvarno je dobar i poseban i trebamo se što više moliti za njega. Ako se budemo molili, on će imati više snage i milosti, moći će ići naprijed.
Je li Povjerenstvo za Međugorje promijenilo svoj stav prema vidiocima?
– Kad je riječ o nama vidiocima, mi smo uvijek na raspolaganju. Kad god oni zovnu, što god trebaju, mi smo tu. Oni znaju da je Gospa jednom prilikom rekla: “Vi se odazovite sa svoje strane, a to što će biti, prepusti meni”.
Na kraju razgovora Vicka je od srca pozdravila čitatelje Večernjaka i poručila:
– Znate da molim za sve vas, a posebno u ovom današnjem vremenu pozdravljam sve bolesne. Za njih je riječ i osmijeh, pogled, veliki dar. Vidjeli smo to ovih dana na susretu s invalidima. Zato Gospa poziva da ne budemo tvrdi, da budemo nositelji njezina mira. Prihvatimo njezinu poruku. Svi mi možemo biti njezino svjetlo, a ne samo Vicka. Ja kao živi svjedok radujem se svakom hodočasniku, a još sam sretnija kad vi svojim srcima i s ljubavlju prenosite poruku drugim ljudima oko vas.