Prije nego li je Sandra Perković izašla na dodjelu medalja, svoje je prve, euforične dojmove podijelila s hrvatskim novinarima u Londonu. Jake emocije i te kako su radile nakon 69.11 prebačenih metara i olimpijskog zlata...
- Došla sam tu, bacila osobni rekord i nacionalni rekord i kao što sam rekla da ću se vratiti jača nego ikad i to sam napravila i ponosna sam na to! - rekla je Sandra aludirajući na doping skandal.
Uoči zadnjeg, šestog hica nije mogla suspregnuti suze. Bio je to hitac olimpijske pobjednice.
- Malo su me emocije složile kad ideš bacati zadnji hitac kao olimpijska pobjednica. Meni je san bio otići na Igre, a ovo je vrh vrhova!
Prva žena sa zlatom, drugi pojedinac.
- Jako sam sretna zbog toga.
Što si mislila?
- Nisam mislila. Kad se baca onda se ne misli, poslije bacanja se misli.
- Prvi sam gađala da uđem u najboljih osam, nakon drugog sam se osjećala fantastično, a i nakon trećeg od 69.11 pokušavala sam baciti preko 70 metara.
Dok su druge natjecateljice bacale svoje posljednje hice, Sandra se okrenula leđima, nije htjela gledati...
- Ne valja se veseliti pred kraj, a čekala sam sam kraj i znala da malo koja cura može baciti preko 69 metara.
Što ti je rekao trener?
- Ne priča se u tim trenucima nego se stisne i šuti. Posvećujem medalju svima koji su bili uz mene kad mi je bilo najteže. Ovo je šamar onima koji u mene nisu vjerovali.
>> Sandra nam donijela prvo zlato: Ovo je najsretniji dan mog života!
>> Sandrin put u šest godina: Od 44.11 do 69.11 metara
>> Jake snage u publici: Sandru bodrili veslači, Ivana Brkljačić...
Preuzeto sa www.vecernji.hr