Promet je opet uzeo svoj danak u krvi u Ljubuškom i odnio još jedan nedužni život. Samo nekoliko metara od svoje kuće u Donjim Radišićima smrtno je stradala 50-godišnja Gordana Bunoza. Život je izgubila iznenada kad se to ni u jednom trenutku nije moglo predvidjeti. Išla je preksinoć oko 21.20 pješice s prijateljicama pokraj magistralne ceste koja vodi od Čapljine preko Ljubuškog i Gruda prema Imotskom, i u tom trenutku na njih je naletio automobil golf II kojim je upravljao Ivan Iko Čolak iz Donjih Radišića.
Preminula u bolnici
Udarac je bio takav da je Gordana zadobila po život opasne ozljede i u 00.25 preminula u SKB-u Mostar. Na sreću, ostale osobe koje su bile s njom nisu teško stradale i život im nije dolazio u pitanje. Kuća obitelji Bunoza zavijena je u crno. Iza Gordane su ostali nesretni suprug Ivica, sinovi Radoslav i Gordan, kći Ružica i brojna šira obitelj i rodbina. Sin Gordan je poznati nogometaš, koji se iz Ljubuškog otisnuo u svijet, igrao u Dravi iz Ptuja, Hrvatskom dragovoljcu u Karlovcu, a sada je član poljske Wisle iz Krakowa. Zajedno s njim u HNK Ljubuški trenirao je i brat Radoslav, sada igra u NK Slozi, otac Ivica vlasnik grill restorana u blizini kružnog toka, bio je jedno vrijeme član uprave HNK Ljubuški. U kuću dolaze rodbina, prijatelji, izražavaju sućut i suosjećaju u boli. Kako je došlo do nesreće i tragedije i što ju je točno prouzročilo, otkrit će policijska istraga. U službenom priopćenju županijskoga MUP-a stoji da je kod Ivana Ike Čolaka izmjereno 2,79 promila alkohola u krvi, te je lišen slobode. Razgovarali smo s Ružicom Luburić, prvom susjedom pokojne Gordane, čije kuće dijele tri-četiri metra, koja je bila zajedno s njom i imala sreću da dobije samo lakšu ozljedu. Ružica je s djecom i unučadi došla na odmor iz Stuttgarta.
Četiri žene
- Bile smo kod Gordane, sjedile iza kuće, Šima Luburić i ja, i onda ovdje kod mene. Šima je pošla kući i htjele smo je ispratiti. Išle smo jedna iza druge, desnom stranom, tamo je malo šire. Nitko od nas nije bio na cesti, sve smo bile na nogostupu, nije to uređen nogostup nego pješčani prostor uz cestu. Odmaknule smo se 20-ak metara od kuće i odjednom me je udario auto. Ne znam jesam li pala, ne sjećam se, samo sam vidjela Gogu na zemlji. Jedna djevojka je sjedila ispred, Šima ju je tješila, ja sam pritrčala do Goge. Vidim leži, sva u krvi, nije davala nikakve znakove, vrištala sam nad njom, nisam je smjela primiti. Dozivala sam je: “Gordana, Gordana, Gordana moja... Upomoć!” Bila mi je vrlo drag susjed i prijatelj, koji neće biti izbrisan iz moga života, govori kroz suze Ružica. Na podlaktici joj je modrica i u svemu je imala veliku sreću.
- Mislila sam da sam posljednja udarena jer sam najmanje ozlijeđena, ali nisam, mene je prvu udario, najvjerojatnije me je zakačio ogledalom i onda naišao na njih, one su bile ispred mene. Djevojka koja je zadobila ozljede nije bila s nama, slučajno je naišla, kaže Ružica. Riječ je o srednjoškolki Ivani Bunozi, čija je kuća udaljena 300-njak metara dalje. Išla je od prijateljice i naišla na susjede. Nakon ukazane pomoći u Domu zdravlja u Ljubuškom prevezena je u SKB Mostar i tijekom noći je vraćena kući, ali joj je rečeno da se ujutro opet javi u mostarsku bolnicu radi pretraga. Ružica i Šima su lakše ozlijeđene. Ivan Iko Čolak je vozio prema Ljubuškom i kretao se u istom smjeru kao i četiri žene pješakinje. Pukovnik je HVO-a, ratnik bez mrlja, prijatelji i suborci o njemu govore samo u superlativima. Nažalost, alkohol mu je bio slabost. Prije nekoliko godina je zbog toga bio u bolnici i jedno vrijeme prestao piti. No, nije mu posve odolio, porok ga je opet nadvladao.