Pojedina djeca iz BiH pješače i osam km do najbližeg liječnika

“Prava djeci pripadaju samo zato što su djeca, bez obzira na to gdje žive“, jasna je Konvencija o pravima djece. Nažalost, to se u BiH još nije ostvarilo, a iz godine u godinu sve je dublji jaz između gradske djece i mališana koji žive na selu.

Statistika upozorava da je čak 75 posto djece u ruralnim područjima - siromašno!

Put do škole

Put do škole im je predug, a do prve ambulante najčešće propješače u prosjeku osam kilometara. Djeci na selu odlazak u vrtić, kazalište ili kino i dalje je pusti san. Osnovno obrazovanje, iako obvezno u BiH, djeci iz ruralnih sredina je često nedostupno jer su škole uglavnom udaljene, a prijevoz nije dobro organiziran. Prema podacima strategije ruralnog razvoja RS-a za razdoblje od 2009. do 2015., mališani na selu uglavnom imaju škole do petog razreda, a u 70 posto sela u RS-u ne postoji osnovna škola do devetog razreda. Da bi produžili svoje školovanje, u prosjeku dnevno propješače i do deset kilometara do najbliže škole. Slično je i s dostupnošću zdravstvene zaštite. Samo deset posto domaćinstava na selu u RS-u ima na raspolaganju povremenu ambulantu. Kulturnih sadržaja na selu - nema. Čak 77 posto seoskih sredina u RS-u nema dom kulture i kino, a više od polovine sela nema uređena sportska igrališta.

“Djeca na selu odrastaju u skromnim uvjetima, a u pojedinim školama u vrlo teškim uvjetima. Gradska djeca imaju veće mogućnosti, dostupni su im različiti sadržaji, što svakako utječe na njihov razvoj i obrazovanje”, kazala je viša stručna suradnica za odnose s javnošću u Ombdusmanu za djecu RS-a Vesna Popović.

Naglasila je da je zakonski definiran prijevoz djece koja su udaljena od škole četiri kilometra i više, ali to na terenu zahtijeva dodatnu provjeru kako bi se vidjelo je li prijevoz zaista osiguran, tko vozi učenike i u kakvim autobusima.

Djeca iz grada

Ravnateljica jedinog vrtića na selu u BiH Štrumfograd iz Ljeljenče kod Bijeljine Jadranka Pastorković izjavila je da je tužno i žalosno što mališani sa sela prvi kontakt ostvaruju s gradskom djecom tek kada krenu u srednju školu.

Međutim, rekla je da, iako je ovaj vrtić na selu, trenutno imaju mnogo više djece iz grada. “Roditelji koji žive na selu ne shvaćaju značenje predškolskog obrazovanja. Još je ustaljeno mišljenje da vrtići služe za čuvanje djece, a ne za socijalizaciju. Osim toga, ljudi na selu su u teškoj financijskoj situaciji. U vrtiću su samo ona djeca sa sela čiji su roditelji zaposleni, a rijetko djeca poljoprivrednika”, rekla je Jadranka Pastorković za Blic.