Pokop bivših ratnih neprijatelja 
prvi na prostoru bivše Jugoslavije

U Drugom svjetskom ratu bili su na suprotnim stranama, ginuli su pod različitim zastavama, u različitim odorama, ideologijama i političkim svjetonazorima. Poslije 67 godina njihovi posmrtni ostaci, koji su skupljani po hercegovačkim vrtačama, jamama, brdima, leže zajedno. Posmrtni ostaci hrvatskih civila, ustaških, partizanskih i njemačkih vojnika iz različitih krajeva Balkana i Europe od jučer leže u zajedničkoj grobnici širokobriješkog gradskog groblja Mekovac.

Molitva za sve žrtve

Iznad 42 drvena lijesa koja su jučer uz prigodnu misu zadušnicu i osvrte političkih i vjerskih predstavnika položena u novoizgrađenu betonsku grobnicu stajat će samo jednostavan, ideologije, politike i vjere lišen natpis: “Ovdje leže posmrtni ostaci žrtava Drugog svjetskog rata i poraća”. I jučerašnja scena ispod hrasta širokobriješkog groblja Mekovac, na kojem su tišinu vrućeg kolovoskog dana razbijali tek cvrčci po svemu je bio dirljiv i upečatljiv. Poredani špalir ispred širokobriješke mrtvačnice sastavljen od 42 sanduka s kostima civila, ustaša, wehrmachtovaca, partizana, fratara, mnoštvo okupljenih vjernika je uz tihu molitvu dostojanstveno obišlo. Jučerašnja scena u kojoj okupljeni vjernici odaju počast ljudskom životu, a ne, kako je jedan od govornika kazao, politici i ideologiji za koju su ginuli, bila je povijesna. Povijesna jer prvi put na prostorima bivše Jugoslavije i prvi put nakon Drugog svjetskog rata, su pokopani posmrtni ostaci zaraćenih strana, a da niti jedna politička ili vjerska nomenklatura takav potez nije u dnevno-političke svrhe problematizirala. “Pokopali smo 42 tijela pobijenih u Drugom svjetskom ratu na području Širokog Brijega. Ginuli su na suprotstavljenim stranama, ali u smrti smo svi isti i prema svakome se treba odnositi s poštovanjem”, rečenica je fra Miljenka Miće Stojića, voditelja Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” koja najbolje ilustrira što se s ovim činom želi poručiti javnosti. Ne zatirući povijesnu činjenicu koju stalno zbog drugih naraštaja treba ponavljati, Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, kazao je kako je među žrtvama najviše tijela naše subraće Hrvata, koje je svojim habitom očinski zaogrnuo i jedan fratar, a kojima zločinci nisu dopustili ni minimum ljudskog dostojanstva.

Partizani i ustaše zajedno

“Radeći posao otkrivanja i dokumentiranja zločina, imali smo prilike od živih svjedoka čuti o partizansko-komunističkoj brutalnosti kojoj su ovi ljudi bili izloženi, kako su bez razloga bili uhićivani, najčešće dugo i teško mučeni, te na kraju svirepo ubijani i na posebno bestijalne načine trpani u zemlju. Tijekom ekshumacija i svojim smo očima vidjeli tragove svega navedenog”, istaknuo je Kožul. U kratkom rezimeu onoga što se prije 67 godina događalo na prostoru Hercegovine, načelnik općine Miro Kraljević je kazao kako je sam događaj po sebi tužan, ali da treba biti ponosan i sretan što nakon toliko godina možemo na civiliziran i katolički način obaviti pokop žrtava koje su ubijene u Drugom svjetskom ratu i one koje su komunističke vlasti poubijale nakon njegova završetka! Za predsjednika Vlade Zapadnohercegovačke županije Zdenka Ćosića jučerašnji pokop predstavljao je trenutak kada se treba sjetiti žrtava koje su potpuno nevine ubijene, samo zato jer je druga komunistička strana smatrala da se radi o državnim neprijateljima. “Pola stoljeća zadane tišine koju su nadzirale komunističke sile mržnje, ni imena žrtvama ne znamo jer su im zločinci dodijelili zajedničko ime – neprijatelji poretka. U grob ih spuštamo nakon više od pola stoljeća jer im je oduzeto pravo na dostojanstvo u smrti, a njihovim obiteljima pravo na spomen. Po jamama i šumama razbacane, kao molekule prošlosti, da nikada više ne budu utkane u našu sadašnjost, tu su sad pred nama kao uskrsle, polomljene, mučene i žicom vezane kosti, tu su pred nama 42 lubanje s rupom na potiljku kao neizbrisivim pečatom nečovjeka i antikrista”, kazao je Ćosić. Kako u zajedničku grobnicu idu i tijela njemačkih vojnika nazočnima se obratio Franz Kaufman zamjenik veleposlanice Njemačke u BiH, ističući kako su ovakvi događaji podsjetnik na ono što se nikom drugom u budućnosti ne bi trebalo dogoditi. Posebnu zahvalu izrazio je radu i uspjesima koje su postigli članovi Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta. Propovijed širokobriješkog gvardijana fra Sretana Ćurčića najbolje je oslikala o kakvom se povijesnom danu zapravo radi. “Ovakvi projekti su nesvakidašnji i jako rijetki. Po meni, ovo je najuspjeliji projekt naših vlasti u proteklih 20-ak godina. Ovaj projekt nadilazi uobičajena razmišljanja i političke i druge govore koje slušamo preko medija, a često i s oltara. Mi smo dostojanstveno pokopali ustaše, partizane, Nijemce, domobrane, civile i jednoga fratra. Za njih smo molili i sada molimo. To je prekrasno i premoćno. Humano i vrijedno svake pohvale”, kazao je gvardijan fra Sretan Ćurčić, posebno se zahvaljujući Vicepostulaturi i Povjerenstvu za otkrivanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća.