U pet školskih godina od 2005/06. i zaključno s 2009/10. prvi razred osnovne škole moralo je ponavljati čak 1153 učenika. Koliko je to šokantno najbolje potvrđuju naši sugovornici – nastavnici, ravnatelji i psiholozi koji su u pravilu pitali – pa zar je to moguće?
Na selu bez predškole
Ono što se u velikim urbanim sredinama poput Zagreba, Rijeke ili Splita čini apsolutno nemoguće u manjim, ruralnim sredinama, a posebno u onima s miješanim stanovništvom u kojoj je visoka zastupljenost Roma to je uobičajeno.
– U naša tri razredna odjeljenja prvih razreda ukupno ih svake godine padne pet ili šest, nekad više nekad manje ali u svakoj generaciji imamo one koji ne završe prvi razred. Riječ je uglavnom o djeci koja nastavu ne pohađaju redovito, odnosno koja se u školi pojave svega nekoliko puta – objašnjava nam ravnateljica Osnovne škole Pribislavec Sandra Herman. Djeca koja ne dolaze na nastavu ne uspiju se integrirati s ostalima, a u takvim slučajevima uspostavlja se suradnja s Centrom za socijalni rad i stručnjacima koji utvrđuju da li se radi o zapuštenom djetetu ili onom s poteškoćama u razvoju. Ako se radi o djetetu koje nije u stanju svladati predviđeno gradivo organizira se dopunska nastava i intenzivniji rad. – U nekim ruralnim sredinama djeca nisu uključena u program predškolskog odgoja, dok je u gradskim sredinama to nezamislivo. Dolaze nam djeca različitog predznanja i mogućnosti, a djeca druge nacionalnosti dođu bez znanja hrvatskog jezika. Naravno da takvo dijete ne može pratiti nastavu i napredovati – upozorava ravnateljica Herman.
Romska djeca često ne dolaze na nastavu, a ono što je primjerice u Međimurju svakodnevica u drugim dijelovima Hrvatske je gotovo nemoguće. – Pa, tko će baciti tako malo dijete? U našoj školi 16 godina ni jedan učenik od prvog do osmog razreda nikad nije ponavljao godinu. Trudimo se dijete s poteškoćama detektirati na vrijeme, napraviti stručnu obradu i s njim raditi po prilagođenom programu – rekao nam je Tomislav Cvitanović, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Dugave. – U teoriji je moguće da razred padne i prvašić, ali u praksi se to ne bi smjelo događati jer je – nepedagoški. Nemoguće je da dijete koje je prošlo stručnu komisiju za upis u školu nije u stanju svladati gradivo prvog razreda. Ako ima poteškoća treba mu pomoći, a ne ga srušiti i ostaviti kolegici isti problem - kaže Kesnija Adamović iz OŠ Dugave.
Njezina kolegica Dorotea Klašnja govori slično: – Ako dijete nema poteškoća, onda mu dopunskom nastavom pomažemo u svladavanju gradiva. Ako se dijagnosticira neka poteškoća onda mu se organizira rad po prilagođenom programu kako bi također bilo uspješno. U prvom razredu ocjene moraju biti stimulativne i ocjena nižih od trojke ne bi trebalo biti. Ako se djetetu u prvom razredu dijele negativne ocjene šalje mu se poruka da ne vrijedi i da od njega nikad ništa. A to je neprihvatljivo – upozorava ona. U njezinom prvom razredu ima samo 18 učenika pa ima vremena svakom se posvetiti više nego kad su razredi bili brojniji.
– Generacija upisana u prvi razred prošle 2010. bila je malobrojnija od ranijih pa su i razredi manji – objašnjava učiteljica Adamović. Ove godine u prve razrede upisat će se, prema procjenama oko 40500 djece ili tisuću i pol više nego prošle, ali daleko manje nego primjerice 2005. kada je u školske klupe prvi put sjelo 46552 učenika.
Ponekad i opravdano
No, bez obzira na brojnost generacije i veličinu razreda, svaki učitelj morao bi naći vremena posvetiti se učeniku i ako uoči probleme pomoći mu, a ne ga odmah na početku školovanja destimulirati negativnim ocjenama, komentira psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor. – Ako prvašić padne razred to više govori o učiteljici nego o učeniku – kaže te dodaje da problem može biti i u programu. – Čak ako je dijete i zaslužilo negativnu ocjenu na početku školovanja treba spustiti kriterije i pričekati drugi razred da bi se vidi radi li se o trenutnim problemima i prilagodbi školi ili o poteškoćama koje treba rješavati stručnom pomoći – ističe prof. Nazor. Svi naši sugovornici, stručnjaci, gubitak prvog razreda ne mogu shvatiti niti opravdati. No prihvaćaju argumente kolega, uglavnom iz ruralnih sredina, u kojima vladaju neke druge navike i gdje je sasvim uobičajeno da dijete ne pohađa školu, da ponekad postoje opravdani razlog za pad prvog razreda.
>>Pogledajte koliko je učenika upisano, a koliko ih je završilo razred
Preuzeto sa www.vecernji.hr