Presuda Arbitražnog suda koja je nedavno donesena u Parizu, a prema kojoj NTF mora platiti odštetu od 9,700.000,00 $ odnosno oko 14,500.000,00 KM zbog jednostranog raskida ugovora sa Deltagripom London, doslovno je bacila Federaciju BiH na koljena. Kako to obično biva krivac je uvijek netko drugi. Tako je i u ovom slučaju. Naime, premijer Nermin Nikšić pokušava odgovornost prebaciti na osobe koje nisu odgovorne za jednostrani raskid ugovora s Deltagripom London.
Podsjećanja radi, ugovore je raskinula tadašnja uprava NTF-a Ploče: Nikola Štula predsjednik, Davor Matić član i Vehid Frljak član, a uz suglasnost Skupštine NTF-a Ibrahima Bećirbegovića. Da je problem NTF-a Ploče u Sarajevu te da je generator cijelog problema na sarajevskoj adresi pokazalo se točnim jer su odluke o raskidu ugovora koji su pravno valjani i profitabilni donesene u Sarajevu po zahtjevu pojedinih političara, jer im je trebalo terminal u Pločama “osloboditi” da bi njihovi igrači preuzeli opskrbu naftom tržište BiH, a time bi se iz BiH izbacila Ina ZG.
Libija i Silajdžić
Iza tog projekta stajala je Stranka za BiH, na čelu s Harisom Silajdžićem, samo ih je u tome spriječio rat u Libiji, jer je tamo registrirana tvrtka “Bossna oil” te izborni poraz SBiH-a. S druge strane kada su u pitanju potpisani ugovori s Deltagripom London važno je spomenuti nekoliko činjenica. Ugovori su potpisani u vrijeme Energopetrola Ploče i potpisao ih je Drago Burđelez i u tim ugovorima bila je između ostaloga predviđena i arbitraža u slučaju jednostranog raskida ugovora. Takav ugovor je naslijedio Josip Tomić, jer je NTF u pravnom slijedu Energopetrola Ploče, s tim da su nakon dvije godine Josip Tomić, Davor Matić i Vehid Frljak - uprava NTF-a uz suglasnost NO potpisali jedan spremnik sa Deltagrip.
Svi navedeni ugovori su profitabilni, pravno valjani i obvezujući, a to potvrđuju i činjenice da su ti ugovori konzumirani od 2-4 god i u tom vremenu ostvareno je pozitivno poslovanje. Štoviše, tu činjenicu je utvrdilo i Istražno parlamentarno povjerenstvo u svom izvješću broj. 01-02-1121/09 od 20. 5. 2010. Druga potvrdna činjenica da su navedeni ugovori profitabilni i pravovaljani je ta da je međunarodna arbitraža donijela presudu u korist Deltagripa, a da nije tako nikada ne bi takva odluka bila donesena. Iz navedenoga se može zaključiti da nije bilo nikakvog pravnog niti ekonomskog razloga za raskid ugovora s Deltagripom, a odgovornost za štetu (cca 50, 000.000,00 kn ) po arbitražnoj odluci moraju preuzeti oni koji su raskinuli spomenute ugovore.
U izjavi za naš list Josip Tomić nam je kazao: - Dok sam bio direktor, a potom i predsjednik uprave NTF-a od 13. 2. 2006 do 7. 12. 2009. s prekidom od 10. 8. 2007. do 14. 12. 2007. od mene je traženo iz Sarajeva u više navrata prvo da se raskine ugovor s Petrolom Ljubljana, a potom se pokušalo onemogućiti produženje ugovora s Inom Zagreb koji su u tom vremenu istjecali. To sam odbio i uspjeli smo te ugovore sačuvati najviše zahvaljujući tadašnjem predsjedniku skupštine NTF-a Zecu Osmanu i predsjedniku NO Ismetu Sokoloviću s tim da su obojica podnijeli ostavke i na njihova mjesta imenovani su kadrovi SBiH-a.
Smjene kadrova
Nakon što sam na kraju i odbio raskinuti ugovore sa Deltagripom odmah sam opozvan i to 07.12.2009., a potom sam i dobio otkaz 31.12.2009., a pored mene su još suspendirali i dobili otkaz i moji pomoćnici za pravne poslove, komercijalne, za skladište i manipulaciju kao i glavni knjigovođa, glavne skladištar i drugi, ukupno 10 djelatnika koji smo u radno-pravnom sporu sa NTF-om. Iz uprave sam samo ja smijenjen, a Davor Matić i Vehid Frljak, kadrovi SBiH-a su ostali, kazao je Tomić. Nakon toga dolazi do imenovanja novih. Umjesto Tomića imenovan je Nikola Štula poslušnik SBiH-a, a zatim poslušnik SDA Ibrahim Bećirbegović. Nova-stara uprava NTF-a Štula, Matić i Frljak prekidaju ugovor s Deltagripom 01.4.2010., 5 mjeseci nakon Tomićevog opoziva i 4 mjeseca od otkaza, iz čega je vidljivo da sa štetom Tomić nema nikakve veze.
Događaji nakon raskida ugovora razotkrivaju nalogodavce te pokazuju da su štete koje su nastale kao posljedica raskida ugovora znatno veće nego što su nastale arbitražom. Naime, nakon što je Deltagrip izbačen iz terminala ostali su spremnici prazni 6 mjeseci-ukupno 40.000 m3 jer nisu imali nove korisnike pa su nastale štete cca 5,000.000,00 kn. Nakon toga idu sukobi među kadrovima SDA i SBiH jer su i jedni i drugi htjeli terminal. Na kraju pobjeđuje SDA i smjenjuju sve kadrove iz SBiH-a.