Kćeri bivšeg diplomata Ljubomira Čučića, maloljetne Sarah-Emanuela i Lara-Helen, nikada nisu bile otete niti ih je otac u kolovozu 2007. godine skrio od majke Magali Boers da ih ona ne bi odvela natrag u Francusku, gdje su živjele otkad su im se roditelji razveli.
Iako je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku tvrdilo da se dogodila baš otmica, odnosno da je Čučić imao cilj onemogućiti majci da vrati djecu u Francusku, pa zato nije obavijestio Magali gdje borave djevojčice koje joj je morao predati natrag nakon zajedničkog ljetovanja, te je ono za njega tražilo 18 mjeseci zatvora, sisački Županijski sud “srušio” je optužnicu i pravomoćno oslobodio Čučića svake krivnje.
Dvije pomagačice
Oslobođene su i Čučićeva tadašnja odvjetnica, a sada supruga Nataša te Marijana Pekas, u to vrijeme grafičarka u tjedniku Arena, u čijem su stanu u Zagrebu djevojčice početkom rujna te godine i pronađene. Tužiteljstvo je za njih dvije zbog pomaganja u otmici (odvjetnica je dovezla, a grafičarka skrila djecu) tražilo po deset mjeseci zatvora.
Pravomoćnom oslobađajućom presudom potvrđena je odluka sutkinje Općinskog suda u Sisku Nataše Brleković koja je još u rujnu 2008. kazala da nema nikakvog kaznenog djela jer u vrijeme kad je otac odveo djevojčice u Hrvatskoj nije bila pravomoćno potvrđena presuda francuskog suda u Limogesu o razvodu braka Magali Boers i Ljubomira Čučića, pa je Čučić kao roditelj mogao svoju djecu voditi kamo je htio. Iako su se mnogi tada pozivali na Konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, sutkinja Brlečić objašnjavala je da ona ne može biti osnova za kažnjavanje jer Konvencijom nisu određene sankcije, već je propisano kako se djeca trebaju vratiti i što su nadležni državni organi dužni poduzeti da se to i ostvari.
Ljubomir Čučić pravomoćnu je presudu, donesenu još u prosincu prošle godine, a strankama otpravljenu početkom svibnja, imao priliku iščitati u zatvoru u Sisku, gdje služi jednogodišnju kaznu zbog fizičkog zlostavljanja bivše supruge Magali. Na izdržavanje te zatvorske kazne trebao se javiti u studenome 2008. godine. No, umjesto u Remetinec, gdje su mu na Odjelu dijagnostike trebali dati “uputnicu” za neki od zatvora u kojem će odslužiti kaznu, Čučić se uputio u Francusku gdje je, kako je poručivao, htio učiniti sve da vrati svoju djecu nazad.
Uhićenje u Njemačkoj
Uhićen je lanjskog listopada u Njemačkoj, iduća tri i pol mjeseca proveo je u tamošnjem ekstradicijskom pritvoru, a na koncu je odlučeno da ga se izruči Hrvatskoj, a ne da ga se pusti u Francusku, čije državljanstvo također ima.
– Magali mi je dala u zadatak da vidimo što možemo napraviti. Na žalost, ne možemo ništa jer nismo stranke u postupku. Sada može reagirati jedino DORH, i to tako da Vrhovnom sudu podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti. Zbog specifičnosti cijelog slučaja, nadam se da će to i učiniti – komentirala je odvjetnica Višnja Drenški Lasan koja zastupa Magali Boers.
Podnese li DORH zahtjev za zaštitu zakonitosti, to znači da će koristiti izvanredni pravni lijek koji se podnosi protiv pravomoćnih odluka ako se sumnja da je kod donošenja presude povrijeđen zakon ili ako su prekršena temeljna ljudska prava i slobode zajamčeni Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom.
Pravomoćnu sudsku presudu prokomentirala je i koordinatorica Autonomne ženske kuće Neva Tolle:
– U nekim slučajevima i nemoguće postaje moguće – kazala je.
Preuzeto sa www.vecernji.hr