Za vrijeme osmanlijske vlasti u Mostaru djelovale su dvije bolnice - vojna na prostoru Južnog logora i civilna na Mejdanu. Prema dostupnim podacima otvorene su oko 1860. godine. Dolaskom Austro-Ugarske u BiH značajno se mijenjaju zdravstvene prilike. Donesena je odluka po kojoj se zabranjuje rad nekvalificiranim osobama i priznaju se samo diplome stečene na austrougarskim fakultetima. Inicira se izgradnja modernih zdravstvenih ustanova. Kad je 1879. godine u Austro-Ugarskoj svečano slavljen carski srebrni pir, predsjednik kotarskog suda u Mostaru knez Pavlović iznio je ideju o gradnji Građanske hercegovačke bolnice u Mostaru. Civilna bolnica od 1878. godine radila je u kući na Mejdanu. Austrougarska uprava 1886. godine počinje graditi općinsku bolnicu u sjedištima nekih okruga i kotara. Prema Glasniku ministarstva zdravlja u Mostaru postoji Okružna bolnica, osnovana 1888. godine sa 65 ležaja.
Općinska bolnica u Mostaru izgrađena 1887. godine. Prva zgrada sagrađena je 1882. godine do preseljenja na Bijeli brijeg, a s dogradnjom nastavilo se do 1919. Druga zgrada izgrađena 1923. god. (bivša zgrada neuropsihijatrije), potom 1934. godine do preseljenja zgrada ORL MFK i dermatologije. U ovim zgradama i nekoliko montažnih objekata, navodi dr. Pandža, bile su smještene sve u to vrijeme postojeće grane medicine. Za prvog ravnatelja nove bolnice Gradsko vijeće je postavilo Dubrovčanina Franu Zulića. Potom je izabran dr. Anton Fojarewitz, a naslijedio ga dr. Curinaldi. Dr. Trammer nakon Prvog svjetskog rata bio je šef unutarnjeg odjela Okružne bolnice u Mostaru. Gradsko vijeće 1892. zaključilo je da se izradi još jedna zgrada.
Dr. Curinaldi i dr. Petar Rizzo radili su u staroj bolnici na Mejdanu, sve do 1888. god. kada je završena nova bolnica (bivša „stara bolnica“). U tadašnjim tiskovinama objavljene su brojne zahvale poznatih osoba i običnih građana dr. Curinaldiju za liječenja. Bio je posljednji ministar zdravstva u BiH u vrijeme Austro-Ugarske. Dr. Luka Ivanišević prvi je liječnik Mostarac, završio studij u Moskvi i Pariz, drugi dr. Teofil Kečet.
Između dva rata vladale su tuberkuloza, endemski sifilis, endemska parazitarne bolesti, avitaminoze i pothranjenost. Većina liječnika stranaca napustila je BiH, a objekti su bili dotrajali.
Andrija Štampar, ministar zdravstva Kraljevine SHS, formira domove narodnog zdravlja. U Mostaru 1923. otvorena je bakteriološka stanica, početak u uspostavljanju Doma zdravlja.U Domu zdravlja Mostar 1931. radio je i poznati dr Dragutin Hlubna. Pred Drugi svjetski rat u Primorskoj banovini postoji nekoliko banovinskih bolnica, a mostarska imala je 192 kreveta. Uz Hlubnu u njoj radio je i dr. Safet Mujić. Dr. Dragutin Hlubna rođen je 1892. u Mostaru, medicinu je završio u Beču. Radio je u Mostaru čak do smrti u 95. godini života!
Nakon Drugog svjetskog rata
Tijekom Drugog svjetskog rata zgrade bolnice jako su oštećene pa je bolnica preseljena u zgradu Hrvatskog napretka u Liska ulici. Nedostaje liječnika specijalista. Već 1946. popravljene su stare zgrade, a utemeljuju se novi odjeli. Tako je 1952. adaptirana zgrada bivšeg Poljoprivrednog instituta i tu se preselila kirurgija, a nadograđuju se ginekologija i porođajni odjel. Dvije godine potom završena je nova zgrada u koju useljava dispanzer za tuberkulozu. Na Bijeli brijeg 1962. preseljava se odjel za interne bolesti, a otvara se i Odjel za neuropsihijatriju. Utemeljen je i odsjek za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u okviru Službe za kirurške bolesti. Već 1968. izgrađuje se namjenski objekt u koji se preseljava Odjel za dječje bolesti, a proširuje se i Odjel za očne bolesti. U prostorije odjela za plućne bolesti preseljava se neuropsihijatrija. Sedam godina potom, 1969. godine, dolazi do ujedinjenja zdravstva u Mostaru pa se organizira kao Medicinski centar Mostar. Utemeljuju se Služba za medicinu rada, Služba za ortopediju i Kožno-venerični odjel. Postojala su dva bolnička OOUR-a - OOUR za kirurške i OOUR za internističke grane. Već 1973. Medicinski centar Mostar registrira se kao Regionalni medicinski centar. „Dr. Safet Mujić Mostar“ sastojao se od OOUR-a za kirurške grane, OOUR-a za internističke grane, OOUR-a ljekarni i Radne zajednice zajedničkih službi. Adaptiran je prostor u Domanovićima sa 220 kreveta za psihijatrijske bolesnike.
Referendumom 1977. ostvaren je samodoprinos za izgradnju nove bolnice na Bijelom brijegu. Sljedeće godine na Bijelom brijegu podignuti su montažni objekti za biokemijski laboratorij, kabinet za nuklearnu medicinu i kabinet za defektologiju, a osnovano je posebno poduzeće Inženjering RMC u osnivanju, sa zadatkom vođenje aktivnosti za izgradnju nove bolnice. Dr. Hlubna postavio je kamen temeljac za novu bolnicu na Bijelom brijegu, a 1979. počeli su zemljani radovi za gradnju nove bolnice.
U nove montažne objekte 1983. preseljavaju Odjel za hemodijalizu i Odjel za infektivne bolesti, a godinu dana Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju preselio se u novoizgrađeni objekt. Dvije godine potom obnovljen je referendum za izgradnju nove bolnice. Dvije godine kasnije odjel radiologije počeo je raditi u novosagrađenoj zgradi nove bolnice na Bijelom brijegu, a 1991. dolazi do unutarnje reorganizacije te se osnivaju službe za arterijsku hipertenziju, hemodijalizu, urologiju i neurokirurgiju.
Od ratne bolnice do onkologije
Zbog razvidnih ratnih prijetnji i agresije počinju pripreme za obranu, a 1992. god. počinju ratna djelovanja na području Mostara. Tada ova zdravstvena ustanova postaje i Ratna bolnica, a njezin zapovjednik bio je dr. Ante Kvesić, aktualni direktor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.
U kolovozu 1994. ova zdravstvena ustanova postaje Kliničkom bolnicom Mostar, koja se nastavlja ubrzano razvijati. Bolnica radi u punom kapacitetu pa 20. siječnja 2009. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru ova zdravstvena institucija biva proglašena Sveučilišnom kliničkom bolnicom Mostar jer je zadovoljavala sve kriterije za takav status. U travnju ove godine otvoren je i Centar za onkologiju pa je tako Sveučilišna klinička bolnica Mostar postala jedna od najrenomiranijih zdravstvenih ustanova u regiji. A sve je počelo s prvim vračevima, dubrovačkim liječnicima, travarima, fratarskim “ljekarušama“…