Povratniku Hrvatu novac za obnovu kuće dao - Bošnjak

Kada se snagom duha i vjere, snagom volje i želje u borbi za budućnost troje djece te ogromnom ljubavi prema rodnom odžačkom kraju pobijedi bolest kakva je rak, uz to donese teška odluka o povratku iz Njemačke na ogoljeli kućni prag, onda je to rijedak primjer nesalomljiva duha povratnika. Takva je životna priča uglednoga gospodarstvenika iz Odžaka Petra Senkovića u kojoj rad i ljubav, kao u istinitoj bajci, pobijedi bolest. Mnogi Petra poznaju kao dopredsjednika Udruge gospodarstvenika te posavske općine, velik broj i kroz usluge njegove Autokuće Senković, no malo tko zna njegov neobičan životni put. Večer je bila kratka za sve zanimljivosti koje smo doznali o tom neobičnom čovjeku.

Teška odluka povratka

O tome kako je pobijedio rak, bila nam je najzanimljivija, jednako kao i detalj koji govori o Petru kao humanisti i unikatnom primjeru kada gospodarstvenik u Posavini zapošljava i osobe s posebnim potrebama.

-Prije rata započeo sam odličan posao vezan za autoservisiranje vozila, no sve je, kao i u cijeloj općini Odžak, opustošeno. Otišao sam u Njemačku, no tijelom sam bio daleko od kuće, a tijelo je pokazivalo sve više slabosti. Liječnik mi je kratko kazao: - Petre, imate rak, a metastaze su svuda po vašem tijelu. Riječi su me pokosile. Tada sam samo kazao: Bože, daj mi snage da se vratim kući i izvedem svoje troje djece na put, a poslije radi od mene što god želiš - priča nam Petar s vidnom potresenošću i nakon desetak godina otkako mu je ta prva dijagnoza izrečena. U periodu u kojem se jedva kretao donio je tešku odluku o povratku, ponukan stalnim molbama djece da se vrate kući.

Osobito je kći Antonija bila uporna, iako je već tada dobila dobar posao u Opelu.

-Nikad neću zaboraviti detalj kada sam stigao kući, a gotovo sam se jedva kretao. Svuda oko mene samo ostaci, smeće. Trebalo je krenuti od nule i tada se kod moje kuće zaustavlja vozilo mog prijatelja Nurije Smajića koji je također krenuo obići što je ostalo od njegove kuče. Sjeo je pored mene i kazao: Petre, ako hoćeš obnavljati, dajem ti 100.000 maraka i ne pitam kada ćeš vratiti.

Odgovorio sam: - Pa znaš li da sam bolestan? Ali njega to nije zanimalo. Samo mi je odgovorio da, ako umrem, oprašta mi. Na isti način je postupila i ženina rodbina koja je davala svu moguću potporu. Počeo sam čistiti ruševine. Kako su mi mišići atrofirali, sve me je boljelo, ali ja sam uporno radio. Kako je posao napredovao, meni je bilo sve bolje. Kada god mi je bilo najteže, znao sam se napiti vode s bunara i pun snage što sam u svojem Odžaku, nastavio bih dalje. Odlučio sam, neću na preglede jer za to nemam vremena, već su raditi dok god mogu. Bilo je to radno vrijeme od jutra do sutra, ali pune duše. Od tada je proteklo desetak godina i nisam niti jednom uradio nalaze, a hvala Bogu, osjećam se odlično - priča nam gotovo u jednom dahu Petar koji odaje dojam vedro čovjeka punog snage, planova i elana.

Planovi proširenja tvrtke

Petar se danas odlično osjeća, zadovoljan je postignutim, zahvalan Bogu na zdravlju jer danas nema nikakvih tegoba. O njima, kaže nam, i ne misli jer rad mu oduzima takve misli. S ponosom pokazuje tvrtku koja omogućava kompletnu usluge četverokotačnih metalnih ljubimaca. Ne propušta ukazati i na, po njemu, najveći problem neuređene države i postojanje crnog tržišta koje u toj neravnopravnoj utakmici i njemu predstavlja sve veći problem. Ipak, unatoč svemu, kod njega prevladava optimizam. Deset godina nakon povratka zadovoljan je svojim odlukama i zaključuje, samo da se malo više uredi ova zemlja, mogli bi živjeli kao u raju.