Praksa bh. sudova državu košta milijune maraka

Učestala praksa izricanja mjere pritvora prije početka sudskog procesa motivirala je pojedine članove državnog Parlamenta da problematiziraju opravdanost ovakvog postupanja sudova u Bosni i Hercegovini. Tim prije što i međunarodne organizacije kritiziraju ovakvu praksu, a niti Europski sud za ljudska prava joj nije sklon. Izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i bivši sudac Ustavnog suda BiH Krstan Simić ističe da za određivanjem mjere pritvora često posežu i sudovi u susjednim zemljama, te da je očito riječ o regionalnoj pojavi.

Kršenje ljudskih prava

- Na prostoru država nastalih raspadom Jugoslavije vrlo često se primjenjuje mjera pritvora kao sredstvo osiguranja tijeka istražnog postupka. Odlukama sudova u ovakvim prilikama duboko se zadire u ljudska prava osumnjičenih, jer se lišavaju slobode samo temeljem sumnje da su počinili kazneno djelo. Praksa Europskog suda u Strasbourgu je eksplicitna, ova mjera se primjenjuje samo u iznimnim slučajevima. Pri tome moram dodati da ovakve mjere često i u javnosti i u medijima izazivaju oprečne stavove, jer se od ovakvih predmeta prave “priče” koje mogu utjecati i na neovisnost pravosuđa - upozorava Simić. Međunarodne organizacije koje kontroliraju rad bosanskohercegovačkog, ali i pravosuđa u susjednim zemljama, uporno ukazuju na činjenicu da ovdašnji sudovi olako izriču mjeru pritvora. Izravna posljedica učestale primjene mjere pritvora tijekom istražnog postupka su veliki odštetni zahtjevi koje podnose osumnjičenici koji kasnije bivaju oslobođeni optužbi. Već nekoliko ovakvih procesa država je izgubila, pa je i državno pravobraniteljstvo svojedobno upozorilo kako je riječ o pojavi koja može dovesti u probleme i proračun BiH iz kojeg se isplaćuju odštete. Najočitiji primjer je tužba bivšeg člana Predsjedništva BiH Mirka Šarovića, koji je u odštetnom zahtjevu tražio i naknadu financijske štete zbog navodnih poslova koje je imao ugovorene, a koje zbog pritvora nije mogao realizirati. Zbog dosadašnje prakse sudova da udovoljavaju ovakvim zahtjevima, za očekivati je i nove tužbe, te sve jači udar na državni proračun.

Sprječavanje bijega osumnjičenih

Simić je od nadležnih državnih institucija zatražio cjelovite podatke o tome koliko je izrečenih mjera pritvora kasnije “pokriveno” pravomoćnim osuđujućim presudama te koliki je iznos isplaćenih odštetnih zahtjeva na osnovi neopravdanog pritvaranja. S druge strane, sudovi se pravdaju kako je određivanje mjere pritvora jedini način da se u nekim slučajevima spriječi bijeg osumnjičenika ili njihov utjecaj na svjedoke.