Jedan od najpoznatijih bh. kipara Ljupko Antunović jučer je u sedamdeset trećoj godini izgubio bitku za život. Kipara Ljupka Antunovića poznavali su mnogi, posebno u umjetničkim krugovima.
Akademski slikar
Akademski skulptor Antunović, tvorac je skulpture za „Male melodije Mostara“, koja se dodjeljuje pobjednicima Dječjeg festivala “Male melodije Mostara”. Priznati umjetnik, koji je poslijediplomski studij završio u Augustinčićevoj majstorskoj radionici, autor je brojnih kipova, statua, bista i figura koje krase mnoge domove, parkove, ulice i trgove diljem Bosne i Hercegovine i šire. Autor je brojnih izvedenih javnih skulptura, ali rijetki znaju neobičnu sudbinu njegova spomen-obilježja prvom i jedinom Nobelovcu za književnost s područja bivše Jugoslavije Ivi Andriću u Višegradu. Ljupko Antunović ovaj je spomenik klesao čak dva puta. Upravo ovaj spomenik Antunović je smatrao i svojim najoriginalnijim djelom. Među brojnim njegovim djelima izdvaja se i ciklus “Naličja i lica”, za koji mu je inspiracija bila Mona Lisa. Osobe, odnosno modele, radio je kao pozitiv i negativ (igra svjetla i sjene), a u njegov atelje u Sarajevu su dolazili pozirati Oskar Davičo pa čak i Josip Broz Tito.
Bogata povijest
Antunović je rođen 18. prosinca 1939. u selu Crniče, općina Bugojno. Pučku školu završio je u Bugojnu, Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića u Zagrebu. Od 1968. godine je član Društava likovnih umjetnika Hrvatske i redovito izlaže sa članovima Društva (godišnje izložbe u Zagrebu, Salon mladih, Grožnjan, Rijeka, Susreti majstorskih radionica, likovni umjetnici za Učku i Cetinje). Dobitnik je otkupne nagrade sa samostalne izložbe 1972. godine za skulpturu “Gernika”-muzej grada Zagreba i sa Salona mladih Zagreb 1972. godine. 1975. godine prelazi u članstvo Udruženja likovnih umjetnika BiH i sudjeluje redovito na likovnim smotrama Collegium Artisticum, Suvremena umjetnost BiH od 1974.-1984. godine i izložba u povodu četrdeset godina rada udruženja, Bosansko-hercegovačka skulptura 1975. godine. Od 1972. godine izlaže na bijenalima u Bugojnu, Zenica, Sarajevo, Mostar, Rijeka, Novi Sad, Novi Travnik (1986. godine otkupna nagrada za diptih Monalisa iz ciklusa “Naličja i Lica”). Sudjeluje na likovnim bijenalima u Doboju i Cetinju. Samostalne su mu izložbe bile u Vranju 1967. godine, u Bugojnu 1971. i 2003. godine, Vraždinu 1972. godine, Zagrebu 1973. godine, Beogradu 1974. godine, Sarajevu 1975. godine i 1989. godine, Đakovu 1994. godine i Mostaru 1996. godine. Autor je desetak spomen-bista i poprsja. Također je autor niza parkovnih skulptura u Sarajevu: Park Mladenaca “Stablo ljubavi”- kamen, Park penzionera “Igra majke i djeteta” - kamen, Park pionira “Boško Buha”-14 skulptura kamen. 1984. vodio je prvu kiparsku radionicu na Međunarodnom festivalu Djeteta u Šibeniku (dobitnik je posebnog priznanja za tu akciju), sudjelovao je na Kiparskom simpoziju u Ostrošcu-Cazin i Koloniji Počitelj- Čapljina. Od 1996. redovito izlaže s likovnom udrugom grada Mostara i analima HKUD Napredak Sarajevo. Studijska putovanja ostvario je u Ateni, Parizu i Sovjetskom Savezu. Do rata je bio ravnatelj Srednje umjetničke škole u Sarajevu, jedan je od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru 1994.-1995. godine i njen prvi ravnatelj. Zadnjih godina je djelovao kao samostalni umjetnik. Od 2002. bio je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost.