Prihod Sveučilišta po studentu u FBiH je 500 do 1000 eura godišnje

Nacrt strategije razvoja znanosti u Federaciji BiH do 2021. godine, koji je sačinilo Federalno ministarstvo obrazovanja otkriva teško stanje u istraživačkom sektoru, kako u kadrovskom smislu, tako i institucionalnom. Naime, stanje istraživačkog sektora opisuje se stanjem kadrova, ljudskih resursa, istraživačkih institucija, institucija infrastrukture te stanjem zakonskog okvira koji regulira ovu oblast. Istraživački kadrovi imaju isključivo podrijetlo iz visokog obrazovanja.

Brojnost kao čimbenik

Njihova brojnost i njihova kvaliteta su temeljni pokazatelji potencijala, koji tijekom njihove karijere, u radu na istraživačkim projektima, formira kadrovsku strukturu istraživačkih institucija. Brojnost je element upisne politike na tercijarno obrazovanje, a riječ je o obrazovanju poslije završene srednje škole. Upravo je ono jedan od najtežih problema koji je pred BiH i Federacijom BiH. Samo 36 posto relevantne generacije, uzrasta između 18 do 24 godine je upisano na stupnjeve obrazovanja poslije srednje škole, dok je taj pokazatelj za Slovačku 50,8 posto, Češku 54,8 posto, Norvešku 76,2 posto, Finsku 93,8 posto... Iz priloženih statističkih podataka razvidno je kako je Federacija BiH u priličnom zaostatku u obrazovanju, odnosu upisanih studenata. Drugim riječima, ocjene da Federacija BiH ima preveliki broj studenata, što se često eksploatira, nemaju osnove. S druge strane, kvaliteta visokog obrazovanja se može ocijeniti kroz dva pokazatelja, prvenstveno kroz kategoriju prihoda sveučilišta.

Minimalan prihod

Naime, kada je u pitanju ova kategorija prema kojoj se ocjenjuje kvaliteta visokog obrazovanja, prihod sveučilišta po studentu u FBiH je oko 500 do 1000 eura godišnje, dok se u većini zemalja EU-a taj prosjek kreće oko 8000 eura. Čak ako se uvaži korekcija koja se može učiniti na račun manjih plaća sveučilišnih profesora u FBiH, teško je pretpostaviti da su iznosi ukupnih sredstava po studentu dovoljni za investiranje u nastavne laboratorije na fakultetima od kojih ovisi proizvodnja i doprinos GDP-u, tehnički i biotehnički fakulteti. Znanstvena kondicija nastavnika se definira preko ispunjenja OECD standarda da je svaki sveučilišni profesor s pola ukupnog radnog vremena (0,5 FTE) edukator, a s drugih pola radnog vremena istraživač. Međutim, u Bosni i Hercegovini je ova norma ispunjena sa svega tri posto, što znači da za istraživački rad sveučilišnom profesoru ne preostaje gotovo ništa. To je primijetila i Svjetska banka, te je u svom izvješću o stanju u obrazovanu upravo apostrofirala ovaj problem.