Prijete nam smrću, naši narodi se ubijaju, a mi se volimo

Do prije godinu i pol Abdullah i Fatme nisu ni slutili da će njihova velika ljubav zbog okrutnog rata koji uzima danak biti na kušnji. Naime, 22-godišnji Abdullah Wahbe, sunit, i 20-godišnja Fatemah Mohammed, alavitkinja, započeli su svoju ljubav još u osnovnoj školi te sanjali o svom vjenčanju i radili planove o svojoj budućnosti. Njihove snove prekinuo je okrutni krvavi vjerski rat koji se danas najviše spominje između alavita i sunita. Iako su Abdullah i Fatemah od početka imali blagoslov svojih roditelja za vjenčanje koje je već bilo dogovoreno, sada su im roditelji najveća prepreka. Naime, ne samo da je vjenčanje odgođeno nego im roditelji i brane da se i viđaju. Abdullah i Fatemah zbog toga se prisiljeni potajice viđati se u parku zaljubljenih blizu gradske jezgre.

>> Iranski Romeo 
i Julija ubili se zbog režima

Krvna zrnca

– Što da vam kažem? Preko noći srušio nam se cijeli svijet. Fatemah i ja zajedno smo više od 10 godina i ni jedna sila na svijetu osim smrti neće je odvojiti od mene – tužnim glasom govori Abdullah držeći za ruku svoju zaručnicu Fatemah.

– Svijet je poludio. Od kada sam rođen pa sve dok nije počeo rat, nikada nitko nije pitao za vjeru, a sada svi gledaju u krvna zrnca. Danas mi roditelji postavljaju pitanje kako ću se za nju oženiti jer je ona druge vjere. I ne žele da imam djecu s njom, što su gluposti. A do prije rata govorili su mi da nikad neću naći bolju ženu. Biti sunit, alavit ili kršćanin sasvim je svejedno. Bitno je da se volimo i slažemo te da poštujemo jedni druge – istaknuo je Abdullah ne skidajući pogled s Fatemah. Abdullah radi u najvećoj internetskoj tvrtki u Siriji, a Fatemah je učiteljica u osnovnoj školi. Prije rata iznajmili su stan u centru Damaska i počeli ga namještati.

– Da nije počeo rat, sada bismo već možda imali i dijete – priznaje Abdullah koji je spreman sa svojim roditeljima još jednom razgovarati. Budu li se i dalje protivili, s Fatemah će napustiti Siriju zauvijek.

Razum i osjećaji

– Razgovarat ćemo još jednom s obiteljima. Budu li se i dalje protivili našem braku, bit ćemo prisiljeni otići iz Sirije. Nedavno smo bili u Libanonu na razgovoru u kanadskom i australskom veleposlanstvu koji su nam spremni izdati ulazne vize bez problema. Bit će nam žao budemo li prisiljeni otići da bismo ostvarili naše snove – odlučan je Abdullah koji će učiniti sve da uplovi u bračnu zajednicu sa svojom Fatemah. Fatemah, koja je cijelo vrijeme plačući promatrala Abdullaha, kazala je da u Siriji ima na milijune miješanih brakova. I nitko se nije protivio tome.

– Sirija je jedina zemlja na svijetu u kojoj su svi jednako živjeli, a sada se počelo postavljati pitanje vjere. Ja ću se udati za Abdullaha makar svijet propao. Mene ne zanimaju ni politika ni religija. Ja sam čovjek, koji ima osjećaje i potrebe. Ni jedan svećenik bilo koje vjere ne može me natjerati da nekoga volim ili da nekoga mrzim. Uz političare, najveći krivci za vjerske sukobe u svijetu upravo su kojekakvi svećenici. Mi smo odlučili, vjenčat ćemo se ili u Siriji ili negdje drugdje u svijetu, jer pravu ljubav ne mogu razdvojiti ni ratovi ni vjerski sukobi. Od Abdullaha me može razdvojiti jedino smrt - odlučna je Fatemah.

– Do sada sam za svoje roditelje bio savršen sin, poslušan, pametan, vjernik, a sada odjednom postajem nevjernik oženim li Fatemah! – u nevjerici govori Abdullah.

Preuzeto sa www.vecernji.hr