Prirodna je samo koalicija koja će okupiti tri naroda u BiH

Ako se budu dosljedno držali svoga obećanja kako neće biti na vlasti nigdje gdje nije moguće stvoriti programsku, umjesto matematičke koalicije, onda bi Socijaldemokratska partija BiH u sljedeće četiri godine mogla ostati u oporbi u svim županijama, Federaciji BiH, ali i na razini zajedničkih institucija države BiH. Naime, ova stranka unutar dominantno bošnjačke biračke baze nema nigdje natpolovičnu većinu za samostalno preuzimanje ‘poslova i odgovornosti’, a unutar hrvatskog biračkog tijela i u Republici Srpskoj predstavljaju zanemarivu manjinu.

Homogenizacija

Prijeizborni neobjavljeni dogovor na bošnjačkoj političkoj sceni sa Strankom demokratske akcije, te nekoliko manjih hrvatskih i srpskih stranaka propao je upravo zbog njihovih slabih rezultata. Kako je odmicalo vrijeme od održavanja izbora 3. listopada, postalo je jasno da su upravo u ‘pobjedničkom’ SDP-u BiH prvi započeli zbrajanje mandata ne na temelju programske, pa čak niti matematičke, nego na temelju isključivanja iz slaganja mozaika nove vlasti najutjecajnijih stranaka među Hrvatima i Srbima. Ovakav pokušaj ignoriranja većinske hrvatske i srpske političke volje izraz je opasnog pokušaja prekrajanja realnosti i brisanja izraza autentične političke volje, a time i zanemarivanja činjenice da BiH u političkome smislu čine konstitutivni narodi Hrvati, Bošnjaci i Srbi.

Ovaj pokušaj predstavlja i otvoreno i grubo rušenje Daytona.

Kako drukčije objasniti pokušaje pridobivanja na svoju stranu stranaka poput Srpske demokratske stranke koja baštini lik i djelo Radovana Karadžića, Ratka Mladića... ili pak Demokratske narodne zajednice koju većina Bošnjaka zbog ratne uloge Fikreta Abdića smatra desnom Karadžićevom rukom ili pak nekih stranaka među Hrvatima koje se nikada javno nisu odrekle granice velike Hrvatske na Drini. U osnovi i sporazum sa Strankom demokratske akcije je u najmanju ruku sporan jer je za SDP do sada ova stranka bila predvodnikom jednih od tri ‘nacionalističke’ opcije koje su odgovorne za rat i posljedice 15-godišnje vlasti. Ima li u ovome bosanskom loncu ikakvog programskog nazivnika? Odgovor ne treba ni ponuditi.

Bez saveznika

Jasno je dapače tko priziva matematičke koalicije koje nemaju ništa zajedničko, a kojima je cilj priskrbiti što veći broj fotelja za pobjedničku stranku. S druge pak strane, realnost multietničke države, a naročito ovako ustrojene BiH, upravo jesu koalicije koje će dobiti što širu potporu stranaka iz triju naroda dok se ne riješi nacionalno pitanje i trajno zajamče prava svih od konstitutivnih naroda. To precizno znači novo teritorijalno ustrojstvo zemlje i institucionalnu jednakopravnost koja će na jednak način štititi najmalobrojnije Hrvate, kao i najbrojnije Bošnjake u temeljnim pitanjima kao što su pravo na obrazovanje, jezik, kulturu i puno širi okvir prakticiranja političkih sloboda. U tome smislu je i sporazum dva HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera bio od presudnog značenja. Umjesto pozicije ‘partnera’ po mjeri koju im odredi bošnjačka ili srpska politika, Hrvati su sada u pravome smislu ravnopravni sugovornici, kako pri uspostavi vlasti, tako i u očekivanom procesu ustavnih promjena. Prijeizborno stvaranje bošnjačkog savezništva SDP - SDA uz očekivano srpsko približavanje SNSD - SDS dovelo je i do prirodnog poklapanja interesa HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. koje je uokvireno u sporazumu o političkoj suradnji.

Budući da su u pitanju dvije najsnažnije hrvatske stranke koje imaju najveći broj potpore u skupštinama i parlamentima, svako izigravanje ove premoćno izražene političke volje vodilo bi radikaliziranju stanja u Federaciji i istodobno jedinom snaženju pozicije Republike Srpske. To zasigurno ne bi trebao biti cilj dijela sarajevske politike koja je do sada pokazala jednako malo osjećaja za zajedničku, a puno više za državu jednoga naroda.