Prosvjede pokvarili politički aktivisti i nevladine agenture

Zbog malene Belmine Ibišević i tisuća djece čiji su roditelji strahovali hoće li se suočiti sa sličnim hororom da ne mogu dobiti JMBG i ponuditi im posljednju priliku za život, većina političara u ovoj zemlji je odavno trebala podnijeti ostavku. Jednako su trebali postupiti i oni koji su “najzaslužniji” što će i ova godina biti godina zaostajanja za regijom na putu prema Europskoj uniji. Trebali su svi federalni političari ponuditi ostavke kada je mostarski Aluminij, koji hrani više desetaka tisuća ljudi, najavio da će ugasiti pogone. Ali nisu i nitko nije reagirao jer je to “hrvatska” kompanija koju već desetljeće gasi Sarajevo! Najbolji odgovor od rata ponudile su majke i djeca koja nisu dobila JMBG, čime su razoružale i najveće političke destruktivce u vlasti. No, kada je problem makar privremeno riješen s odlukom Vijeća ministara, jer u ovoj zemlji očito ne postoji niti jedna trajna kategorija, krenuli su prosvjedi što je kulminiralo talačkom krizom koju su podruple nevladine organizacije koje su ustvari stranačke ispostave, ali i manje političke stranke koje su na ovome životnome pitanju nastojale ugrabiti političke poene. Prije svega, to se vidjelo po odnosu aktualne “vlasti” u Sarajevu i županiji. I dok su se svi političari, makar javno ogradili od napada na kolege, gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić i ministar unutarnjih poslova Nermin Pećanac dodatno su potpalili vatru ohrabrujući nastavak blokade državnih institucija. 
Vrlo brzo pokazalo se i da prosvjednici koji su se okupili, a narodu se odavno zalila voda za uši jer većina živi na rubu siromaštva, niti sami ne znaju više zašto su došli na prosvjede jer su ih organizatori vješto upleli u mrežu svojih političkih ambicija. Postavlja se pitanje zašto “prosvjedi” nisu uspjeli u Širokom ili Doboju? Bilo bi pošteno da su “građanske” i razne bošnjačke udruge, krugovi i stranke u Sarajevu jednostavno istaknuli zahtjev i pozvali građane da ruše aktualnu vlast i traže izvanredne izbore i nastavak protektorata međunarodne uprave. Jer se ustvari ovdje o tome i radi. To je apsolutno legitiman zahtjev. Rezultati aktualnih vlasti na svim razinama su katastrofalni, no oporba, a naročito njihovi “nevladini” trabanti nisu ama baš nikakva alternativa.