Svaki bh. premijerligaš ima svoga najboljega, najkorisnijeg i(li) najperspektivnijeg igrača. Teško se odlučiti i proglasiti koji su to igrači u protekloj jesenskoj sezoni, jer treneri, navijači, novinarima i čitatelji možda imaju svoje favorite u svakom od 16 klubova. No, naš izbor je ovaj: Josip Kvesić (Željezničar) po nama je prvo ime momčadi koja je osvojila naslov i ušla u polufinale kupa. Dokaz da smo u pravu je i cijena od milijun eura koliko (navodno) za Kvesića nude Turci i Ukrajinci, te Partizan. Said Husejnović (Sarajevo) imao je jaku konkurenciju u suigračima Beloševiću, Hadžiću i Sesaru. Plus za njega su igre u Europi - gotovo da je sam “sredio” bugarski Levski. I njegove noge vrijede puno “nula”, pa je lako moguće da zimus ode s Koševa u inozemstvo. Vezni Miloš Vidović (Olimpic) je među najzaslužnijim što su Vukovi jesenas treći. Iskusni napadač i(li) vezni Zoran Kokot (Slavija) bez dvojbe je najzaslužniji što je Slavija, koja je proljetos jedva izborila ostanak, sada kandidat za Europu. Marin Aničić (Zrinjski) igrao je standardno dobro, iako je seljakao s braniča u vezni red.
Podatak da je mladi (1990.) Dino Ćorić (Široki) najbolji u konkurenciji Šilića, Wagnera i Ješe puno govori. I njegov hendikep je što je po potrebi “trčao” s beka na krilo. Iskusni internacionalac Vule Trivunović (Borac) najviše je pružio u momčadi Banjalučana - kao branič glavni je “krivac” što je Borac jesenas primio samo 12 pogodaka. Ivan Marinković (Leotar) znalački je “vezao i orao” u srednjem redu Trebinjaca, pa su njegove zasluge za osmo mjesto Leotara velike. Iako ima 37 godina, Borislav Mikić (Rudar) prva je violina momčadi. Trkač, znalac, dodavač, “razbijač”, te strijelac četiri pogotka... Saša Kajkut (Čelik) bio je alfa i omega Zeničana, te strijelac četiri pogotka. Najlakše je bilo izabrati najboljega nogometaša Radnika. To je Marko Basara, autor pet pogodaka (od samo 10 Bijeljinaca), većinu je ostalih namjestio suigračima. Iako najmlađi (6.srpanj 1993.), Mirza Ćemalović (Velež), jedna je rijetkih svijetlih točaka momčadi. Mreže suparnika tresao je sedam puta, pa su i na njega oko bacili jači klubovi. Zvijezdine igre malo su koga očarale, navijače su razočarale, a jedan od rijetkih koji je u momčadi odigrao iznad prosjeka je Srđan Savić. Razočarao je i Travnik, ali Vukovarac Nebojša Popović (1992.) dokazao je kako su u pravu oni koji tvrde da će završiti u nekom većem klubu. Nedim Jusufbašić (Gošk) napadač je bez mane. Od 10 pogodaka koje su postigli Gabeljani, sam je zabio šest. Malo je karikaturalno tražiti “zvijezdu” u momčadi kao Gradina, koja je u 15 utakmica osvojila jedva tri boda, ali ako već moramo, onda je to Adin Džafić, napadač koji je postigao dva pogotka.