Europska povjerenica za humanitarna pitanja Kristalina Georgieva upravo se vratila iz Jordana i Libanona, sa sirijske granice, kamo je EU dosad poslala više od 800 milijuna eura pomoći. Nakon povratka u Bruxelles, dala je intervju za Večernji list.
EU je najveći donator Siriji, no je li to dovoljno?
Više od 800 milijuna eura znatan je iznos, ali to ipak nije ni približno dovoljno. Prije ovog posjeta Jordanu i Libanonu posljednji put ondje bila sam u prosincu i ovaj put sam se uvjerila u dramatično povećanje broja izbjeglica. Trebamo posegnuti dublje u džepove. Sirijski sukob ne pokazuje naznake da će uskoro završiti.
Spomenuli ste da je Sirija puno veća i dramatičnija humanitarna katastrofa nego rat u bivšoj Jugoslaviji.
Da. Iz bivše Jugoslavije otišlo je 700.000 izbjeglica, a otprilike 2,7 milijuna raseljeno je unutar samih tih država. Siriju je već danas napustilo 1,5 milijuna izbjeglica, a gotovo pet milijuna ih je raseljeno unutar Sirije. Trećini stanovništva Sirije potrebna je humanitarna pomoć.
U Siriji je puno dramatičnija kriza i zbog nepoštovanja humanitarnog i ratnog prava. Na jednoj strani grozan je režim koji nema milosti prema vlastitom narodu, s druge je strani vrlo raznolika vojska. Postoji 1446 skupina koje se bore protiv režima. Neke od njih također čine strašne stvari.
Kakvi su vaši dojmovi sa sirijske granice?
Kad sam bila ondje u prosincu, postojala je među ljudima nada da će se uskoro možda postići primirje. Sad se ta nada više ne osjeća, nitko se ne nada da će sve ovo uskoro završiti. Već sad pritisak na libanonsko i jordansko društvo dovodi do tenzija.
Moramo pomoći i izbjeglicama, ali i ljudima koji ih primaju. U suprotnom, međusobno će se sukobiti.
Postoji nov pokušaj političkog dogovora, tzv. konferencija Ženeva 2.
Ljudi u regiji ne vjeruju da Ženeva 2 može zaustaviti sukobe jer vide da su stavovi još tvrđi. Toliko je, kažu, proliveno krvi da je teško sjesti za pregovarački stol. Ali razgovarala sam sa ženama koje su mi rekle da ne mogu niti zaboraviti niti oprostiti, no moraju pronaći snage i ići dalje. Postizanje političkog rješenja planina je na koju se nije moguće popeti. Ali mi se na tu planinu moramo popeti. Obeshrabreni smo, ali i dalje to smatramo jedinim putem prema naprijed.
Dojam je u regiji da se to ne može riješiti vojnim putem i da se stoga mora riješiti politički, pregovorima.
Ne slažete se, dakle, s prijedlogom o ukidanju embarga na oružje?
Kao povjerenik za humanitarna pitanja, nisam stručna za to područje. Ali moj je dojam da je zbog veće količine dopremljenog oružja ubijanja i nasilja još više. Više oružja neće dovesti do mira.
>>\'Tuku nas vašim oružjem, ali ne ljutimo se na Hrvate\'
Preuzeto sa www.vecernji.hr