Rješenje za BiH je u federalizaciji te u poštivanju manjih

Prvi posjet BiH predsjednik Partije europskih socijalista i grupacije socijaldemokrata u Europskom Parlamentu Martin Schultz započeo je u Mostaru susretom sa sveučilišnim profesorom dr. Milom Lasićem. Obišao je Stari most te izdvojio 30 eura za skok jednoga mladog Mostarca u hladnu Neretvu. Uoči nastavka regionalne turneje dao je intervju za Večernji list o političkim prilikama.

Gospodine Schultz, hoćete li tijekom susreta s Lagumdžijom razgovarati o hrvatskoj poziciji u BiH budući da je njegova stranka izbacila iz vlasti legitimne predstavnike Hrvata?

Ovdje sam kako bih se susreo s prijateljima i kolegama iz obitelji socijaldemokratskih stranaka. Lagumdžija je lider SDP-a u BiH i dio je europske obitelji. Ovoga puta nisam tu kako bih komentirao unutarnje odnose. Želim slušati domaće i predstavnike EU-a, njemačkog veleposlanika, Lagumdžiju. Ne želim izbjeći vaše pitanje, ali s druge strane shvaćam da je stanje u BiH jako delikatno. Stoga vam ne mogu izravno komentirati ni pitanja o Dodiku ili referendumu, ili pak Lagumdžiji i izbacivanju iz vlasti hrvatskih stranaka. Za nas je, kao zastupnike u parlamentu EU-a, važno je li europska perspektiva za cijelu regiju zapadnog Balkana realistična ili nije. Za mene je to realistično u okvirima održivog napretka. To se ne može ostvariti nekim odlukama sa strane, nego to moraju učiniti ljudi odavde. Međutim, želim istaknuti i da europski demokrati smatraju da BiH ima europsku perspektivu.

Očito je da u BiH postoje veliki unutarnji problemi s političkim odnosima koje se snažno reflektiraju na međunacionalne odnose. Je li, po vama, normalno da skoro 90 posto jednoga konstitutivnog naroda bude izbačeno iz vlasti od SDP-a. Što je vaš prijedlog kako prevladati takvu situaciju jer takvo što blokira europski put zemlje?

Velik je problem u ovoj zemlji kako riješiti to pitanje višenacionalnog karaktera. A ja odgovaram, EU je višenacionalni projekt. Mi smo višekulturalna, višereligijska, višeetnička, višenacionalna struktura. Za mene je pitanje hoće li BiH uspjeti u tome, hoće li se ustrojiti kao višeetnička zemlja. Čini mi se da to jako teško ide. No, bez obzira na sve vjerujem da je moguće stvoriti funkcionirajuću višeetničku državu, za što je potrebno jako puno kompromisa i odstupiti od maksimalističkih zahtjeva. Morate definirati cilj, ali na tome putu je potrebno činiti kompromise. To je recept na kojemu funkcionira Europa. Smatram da se BiH nalazi u vrlo delikatnom trenutku i sada je trebate državnički odnos i ponašanje onih koji su odgovorni.

Ali ono što BiH doživljava jest popriličan zaostatak za Hrvatskom i regijom, što je signal da u BiH postoje veliki problemi. Vidite li spremnosti da se to promijeni?

To je normalno. Sama zemlja i njezina struktura je puno složenija od susjednih zemalja. Sve zemlje s višeetničkom strukturom i sastavnicama, kao što je, primjerice, Makedonija s kojom ne želim uspoređivati stanje u BiH, moraju težiti za kompromisom. U Makedoniji je postignut Ohridski sporazum, što je bilo jasno ohrabrenje, ali jasno je da to nije jednostavno primijeniti u praksi. Što se tiče europske perspektive Hrvatske ili Srbije, posve je jasno kako su bliže EU jer imaju jednostavniju unutarnju situaciju nego što je ima BiH. No, bez obzira na sve, BiH ima jasnu europsku perspektivu. Jasno mi je i da ja to mogu jednostavno izgovoriti, no da su ljudi ovdje nestrpljivi kada će se to dogoditi, posebice kada se ima na umu zaostatak za zemljama regije.

U ovoj zemlji žive tri naroda, no pri tome nemaju jednake mogućnosti konzumirati prava, napose Hrvati koji su nakon posljednjih izbora politički obespravljeni. Kako gledate na to, kao i na riječi gospodina Miroslava Lajčaka koji je u Europskom parlamentu snažno krizirao poteze Lagumdžijina SDP-a?

SDP je višeetnička stranka i posve vam je jasno da ja neću svoje prijatelje kritizirati javno i o tome ću izravno razgovarati s njim (Lagumdžijom, nap. a.). Također sam upoznat sa stajalištima gospodina Lajčaka. Kako bismo pronašli rješenje, moramo dati odgovore kako to provesti u okviru federalnog sustava. Prije svega bismo trebali prihvatiti federalizam kao princip za sve buduće dogovore. O kojoj vrsti federalizma govorimo, to treba jasno utvrditi. Ali prije svega moramo stvoriti takav federalni sustav koji ne bi bio s više ili manje suverenih država, nego nam je potrebna federalna država koja prepoznaje vrlo jasne strane u takvoj federaciji.

Aludirate na nešto poput primjera Njemačke?!

U Njemačkoj imamo državu s 18 milijuna stanovnika u pokrajini Nordrhein-Westfalen ili pak Bremenu gdje živi 600.000 ljudi. U saveznom parlamentu imaju šest, odnosno tri glasa. Tu leži jasan izazov jesmo li spremni prihvatiti činjenicu o federalnoj državi ili pak federaciji država. O tome nije postignut jasan odgovor unutar zemlje. Mi, iz EU-a od početka sugeriramo da BiH bude projekt federalne države. Pozorno pratim što se zbiva s Nogometnim savezom BiH. Tu je vrlo jasno pitanje radi li se o federalnoj državi ili pak federaciji država. I u Europi imamo jako puno trgovca, no jako malo državnika. Nadam se da ova zemlja ima državnike.

Govorite o federalizaciji, no imamo jako čudnu situaciju ovdje. S jedne strane Republiku Srpsku koja je država unutar države, a s druge strane Federaciju u kojoj postoji jako puno međunacionalnih problema s Hrvatima koji su u podređenoj situaciji.

Vaše posljednje pitanje ima jasan zaključak. I ponavljam ja sam ovdje da slušam, ne postavljam dijagnoze. A vaše je pitanje imalo zaključak kako je RS država u državi. To je vaše pitanje, ne moj odgovor.

Ali vi se onda slažete sa mnom?!

Ne, to je vaše pitanje. A mi u Bruxellesu smatramo da je koncept BiH federalne države. Realnost BiH je u raspravi između federalne države ili pak drugome rješenju, koje bi bilo konfederacija više ili manje suverenih država. Postoji i neki koji razmišljaju u tome pravcu, ali i koji govore o federalizmu. Moj je savjet da se pronađe rješenje po uzoru na određene zemlje u Europi koje vrlo dobro funkcioniraju, a imaju različite narode, kulture. Švicarska Konfederacija ima četiri različita naroda, jezika i kulture. Moguće je postići dogovor uz poštovanje dvaju preduvjeta – međusobnog poštovanja kulturnog identiteta, kao i poštovanja manjine od većine. Ako se to želi, moguće je postići dogovor. Pitanje je žele li svi ići u tome pravcu. Moj savjet iz perspektive EU-a je: držite se federalizma.

Kako ohrabriti Hrvate koji su jako zabrinuti, uplašeni stanjem u BiH ne samo posljednjih mjeseci nego od završetka rata, jer se negiraju njihova politička građanska prava?

Ne znam mogu li ja biti taj koji može upućivati optimistične poruke. No, želim istaknuti da je za sve zemlje nastale nakon Jugoslavije najvažnije pitanje članstva u EU. Zašto? Zato jer je EU realizirana ideja o ekonomskom rastu, prosperitetu, zaposlenju i pristojnom životu budućih generacija koje žive u miru. To je fascinantni projekt o međusobnoj solidarnosti, razumijevanju i održivoj ekonomiji. To je razlog također zbog kojega razgovaramo o EU u zemljama regije. Taj je cilj moguć ako ne propadne koncept federalne države.

U BiH imamo situaciju koja na izvjestan način podsjeća na vrijeme prije 20 godina. Ne želeći uspoređivati gospodina Lagumdžiju s Miloševićem, ipak imamo situaciju da su Hrvati 1991. bili u paktu s Bošnjacima protiv Srba, a danas su Srbi i Hrvati protiv Bošnjaka koji nastoje dominirati u BiH. Gospodin Lagumdžija je sada na čelu toga projekta!

To je vaše mišljenje i vaš opis stanja. Ali, ponovit ću: ovdje sam da slušam i jako pozorno sam slušao i vaše pitanje jer i kroz ta pitanja jako puno iščitavam o ovdašnjim osjećajima. Međutim, jedna stvar je jako bitna i ne smije ju se zanemariti. S dosta sam ljudi razgovarao i svi počinju s prošlosti. Nikada nećete nadići podjele i razlike ako se bavite samo prošlošću, uspjesima ili promašajima.

Trebamo pronaći odgovore kako zajamčiti vašoj djeci održivu, miroljubivu budućnost koja se ne temelji na podjelama nego na koherentnosti. A o tome ovisi članstvo u EU-u. Znam da niste zadovoljni ovim odgovorom, ali ovdje sam da ponudim odgovore kako mogu pridonijeti kao dužnosnik EU-a za rješenje problema, a ne u interpretiranju prošlosti.