Tomislav Turibak kasno sinoć izišao je na slobodu, ali prvu noć nije proveo u obiteljskom domu u ulici Drage Gervaisa u zagrebačkom naselju Španskom, poprištu nezapamćenog zločina. Točno u 22.30 sati iz zgrade se spustila njegova majka Lidija i u pratnji dvojice prijatelja sjela u automobil i otišla po sina, no obitelj je očito željela Tomislava skloniti na neko sigurnije mjesto. Koju minutu ranije, u ulicu je stigla grupa od desetak mladića predvođenih predsjednikom mladeži HČSP-a Franom Ćirkom, no svojeg prijatelja sinoć nisu dočekali.
Istodobno, jedna grupica prijatelja pokojnog Hrvoja napušta ulicu i razilazi se kućama. "Ne bih volio biti ovdje kad se vrati", kratko nam je rekao jedan od njih. I prijatelji su podijeljeni. Usprkos povratku Tomislava iz pritvora, neki su nepovratno izgubili povjerenje u njega.
U nekoliko navrata tijekom večeri iz stana je izlazio otac Ivan. Blijedog i očito pod utjecajem sedativa, pridržavali su ga susjedi i potom posjeli na stolac prethodno donesen zbog njega. Kako doznajemo, zadnju noć proveo je u stanu u kojem se dogodio zločin, što proteklih noći nije ni pomišljao, pa su utočište pružili susjedi koji su ovih nekoliko dana pokazali rijetko viđeno zajedništvo u nevolji. Otac i majka, tako, dane provode u svom domu, no otac nerijetko ne može izdržati ta četiri preteška zida pa često izlazi. Tako je i ovoga puta prošetao oko zgrade zagrljen sa jednim od susjeda, pa potom sjeo ispred ulaza zamišljen, gledajući u svjetlost lampaša zapaljenih za dušu njegova sina Hrvoja, i rekao: "Moram biti jak, zbog Lidije i zbog Tomislava".
A između lampaša, bijelih ruža i krunice na asfaltu ispred ulaza, koji su proteklih dana postali mjesto svojevrsnog hodočašća za stotine Hrvojevih prijatelja, jučer je osvanula i nova relikvija: fotografija s koje se, zagrljeni, smiješe dvojica braće, Hrvoje i Tomislav, snimljena na jednom od zajedničkih putovanja. Svojevrsna je to poruka koju je na taj način odaslala obitelj, poruka zajedništva i u tragediji. Obitelj Turibak, otac i majka, kako doznajemo u kratkom razgovoru s jednim od susjeda, ni jednog trenutka nisu pomišljali da je brat podigao ruku na brata.
Preuzeto sa www.vecernji.hr