Djetinjstvo četverogodišnjeg Ivana stalo je kad su mu liječnici dijagnosticirali Wilmsov tumor bubrega. Dvojilo se treba li operacijom vaditi kilogram i pol težak tumor iz malenog tijela, rizik je mogao biti koban. Ipak, Ivana su operirali, ostao je samo s jednim bubregom. Umjesto loptanja i slikovnica, njegov su život u te su dvije i pol godine svakodnevno bili mukotrpni pregledi, osamljenost i strah.
Čak 180 oboljelih godišnje
– Sa svojih šest godina prošao sam šesnaest kemoterapija i 28 zračenja. Bio sam prikovan uz krevet i po dva mjeseca, često u strogoj izolaciji jer u takvom stanju može te ubiti i obična viroza. Nedostajali su mi su mi prijatelji koji su se tada pripremali za školu, nedostajale su mi igre, druženja, roditelji...
Dugo poslije liječenja morao sam se jako paziti, ni sportom se nisam smio baviti jer je uvijek postojao strah da mi neki udarac ne naškodi preostalom bubregu – priča danas 20-godišnji Ivan Tankosić. Uslijedile su mjesečne, tromjesečne pa i polugodišnje i godišnje kontrole, sve do njegove 18. godine, kada je potvrđeno: izliječen je. Ali u međuvremenu nesreća nije napustila njegovu obitelj: devetogodišnja sestrica boluje od iste bolesti, a njoj je zahvatila oba bubrega i metastazirala na pluća. Imala je dvije operacije i deset dana bila u komi. Već je 80-postotni invalid, a njena borba traje.
Tko upozna život s njegove gorke strane, spreman je pomoći, pa se tako Ivan spremno odazvao na poziv udruga Apel i Krijesnica. Ondje okupljene obitelji suočene s malignim bolestima drugu godinu zaredom organiziraju humanitarnu akciju “Prava doza ustrajnosti”.
Kajacima će preveslati Jadran, od Baške na Krku do Dubrovnika od 5. do 24. kolovoza kako bi prikupili 150.000 kuna za rehabilitaciju djece koja su preživjela rak.
Prikupljenim novcem djeci će organizirati rehabilitacijski kamp u Fužinama i kupiti kajak kako bi veslanje uveli u rehabilitaciju.
– Ivan je jedno od djece koja su prošla stradanja ravna ratnim stradanjima jer to su amputacije, odstranjivanje organa, svjedočenje smrti vršnjaka. Svaki drugi dan u Hrvatskoj se jednom djetetu dijagnosticira maligna bolest, oko 180 je novooboljelih godišnje. Kad se izliječe, njihov život ne postaje odmah bezbrižan, već zbog trauma i te kako trebaju rehabilitaciju, a promišljenu, strukturiranu rehabilitaciju Hrvatska na žalost nema – govori Zoran Cipek, predsjednik udruge Krijesnice.
Ovom se akcijom skuplja novac za 10. kamp. U kampu se otvoreno govori o bolesti, liječenju i povratku u školu, provode se stručne psiho-emocionalne radionice, a kroz adrenalinski park i svladavanje prepreka vraća im se samopouzdanje kako bi prihvatili poruku da se na njih računa i da su vrijedni članovi društva.
– Odmah sam prihvatio poziv za sudjelovanje u humanitarnoj akciji i veslat ću cijelu rutu od Baške do Dubrovnika. Iz Davora sam, gdje veslam na rijeci pa se tako i pripremam – kaže Ivan.
Veslanju će se pridružiti i poznati, poput Marija Valentića, koji je veslao i prošlog ljeta u prvoj akciji, kojom su kupljena 4 infuzomata za djecu koja se liječe na onkološkom odjelu u KBC-a Split.
– Veslat ću od Biograda do Rogoznice, dva dana, ako izdržim, probat ću i treći. Obožavam veslanje, lani sam se pridružio preko prijatelja, a ove godine nisam nipošto htio izostati. Aktivnost je pozitivna, a činiti dobro odličan je osjećaj – rekao nam je Mario.
Veslat će i žene jer žele pomoći
Mr. sc. Ivana Stojčević, dr. dentalne medicine i voditeljica odjela medicinskih poslova u Alvogenu, preveslat će tristotinjak kilometara, a u nastavku će veslače pratiti kao skiper u gumenjaku.
Oduševljenje sudjelovanjem prošle godine prenijela je i na kolege pa će se ove godine veslanju pridružiti i Elin Gabriel, članica uprave Alvogena iz Amerike.
– Preko tjedna treniram na Bundeku, o vikendu oko Baške – kaže I. Stojčević.
Dr. Gordan Badurina planira odveslati od Paga do Biograda.
– Za veslanje smo se odlučili jer smo vidjeli simboliku između prelaska Jadrana u kajaku i puta prema ozdravljenju. Svakom prijeđenom miljom bolje smo razumjeli koliko fizičke i psihičke snage treba za male pomake prema naprijed. Puno je teže stajati na mjestu zbog nekog problema nego veslati prema cilju, a vjerujem da je to iskustvo koje dijele oni koji se bore protiv maligne bolesti. Vjerujem da će svatko tko se priključi ovoj ili sličnoj akciji osjetiti blagodat koja proizlazi iz osobnog angažmana i požrtvovnosti za dobrobit drugih – poručuje Ivan Stojčević, predsjednik udruge Apel.
Preuzeto sa www.vecernji.hr