Na površinu su počeli izbijati novi detalji noćnoga izlaska Dinamovih Južnoamerikanaca. Tako je Halilhodžić prihvatio ispriku i objašnjenje Argentinaca Cufréa i Calella da su u noći na nedjelju zaglavili "samo" od 23 do 1 ujutro, te su zbog toga prošli bolje od Sammira i Ibañeza, samo s opomenama. Vaha se možda sad i kaje što je onako "obrisao pod" svlačionice s Cufréom, profesionalcem s kojim je do sada imao izvanredan odnos i koji nikada nije izigrao trenerovo povjerenje.
Igrači su zlopamtila, osjetljivi su kad ih se tako gazi bez razloga, i za Vahu bi bilo pogubno kada bi se sada jedan od stupova svlačionice okrenuo protiv njega.
Halilhodžić je možda pretjerao u svom nastupu prema četvorici igrača, ali njegovoj odlučnosti da iskorijeni svaki oblik nediscipline ipak treba zapljeskati. Donedavno su treneri u Dinamu, čuvajući svoj integritet kod Mamića, šutke prelazili preko Sammirovih pijanstava koja su prerasla razinu tračeva i već postala urbane legende. Iz tih priča iznikao je već prožvakani vic: "Kako bi se Sammir zvao kada bi postao papa?" Odgovor: "Pio!"
Vahid Halilhodžić neće, poput nekih prethodnika sa šampionskim krunama u Dinamu, pokleknuti uz "da, izvrsni dopredsjedniče", nego će napraviti po svome. Od trenera takvoga autoriteta očekivalo bi se i da Sammiru oduzme titulu zamjenika kapetana, jer je neobuzdani Brazilac nije zaslužio. Nije li prirodnije da Bišćanov zamjenik bude Milan Badelj, dečko bez ijednoga skandala i mrlje u karijeri?
Na žalost, skandalčić male južnoameričke kolonije u sitnim satima bacio je u drugi plan novi gaf Pedra Moralesa. Zadivljujuće je s koliko mašte Čileanac pristupa svakom odlasku u domovinu izmišljajući nove nezgode poput bajkopisca. Jednom je Jurčiću "prodao" svinjsku gripu, drugi put izvukao se na posljedice potresa, sada je Vahi pokušao podmetnuti nevolje s vizom. Srećom, priču o kašnjenju iz Čilea zbog putovanja brodom ili hitnom javljanju u vojni odsjek u Concepcionu prodavat će ubuduće nekome drugom treneru, Vahi više ne. Pedro je kod Bosanca izvisio.
I koliko god bismo si željeli dati oduška i nazdraviti odlasku igrača kojemu nikada nije bilo stalo do Dinama, iznenada se javlja nova zebnja, jer Zoran Mamić je opet u inozemstvu. Ne tako davna povijest uči nas kakve to opasnosti nosi za Dinamo. Onako iz glave, bez pretresanja po Transfermarktu, njegov direktorski opus izgleda ovako: Slepička, Calello, Morales, Suarez, Nowotny... Milijuni u vjetar, niš' koristi za Dinamo. Ako Sammir za "ono" na Jarunu treba platiti 10.000 eura, onda je Dinamovu sportskom direktoru odavno trebalo oduzeti putovnicu. I dokle god u Maksimir budu dolazili Morales i njemu slični, a domaći talenti poput Kramarića čučali sa strane, živjet ćemo, "kako kažem ja", u 19. stoljeću i prebrojavati Dinamove strance.
Nova opasnost za Dinamo: sportski direktor Zoran Mamić opet je u inozemstvu
Preuzeto sa www.vecernji.hr