Iako sam bio u dubokom snu, do mojih je ušiju doprla klasična glazba s glasovira. Stil me podsjećao na Ivu Josipovića jer sam u nekoliko navrata slušao našeg predsjednika i pomislio da to on svira. “Bože, pa nije valjda predsjednik došao svirati pred šeikov apartman!!!“ No onda sam se probudio i shvatio da je to bio pijanist kojeg je uprava hotela Excelsior angažirala da u znak dobrodošlice za bogatog šeika Ibrahima Al-Jasema iz Emirata, koji je kao visoki i ugledni gost stigao na otvaranje 63. Dubrovačkih ljetnih igara, odsvira nekoliko skladbi.
Šuica nije trznula
A predsjednik Josipović mi se uvukao u san jer sam ga tijekom cijele večeri viđao na domjenku nakon otvaranja. Čuo sam kako se diskretno raspituje za šeika, tko sam i odakle sam i je li tko iz Vlade sa mnom kontaktirao. Obilazeći cijelo vrijeme oko nas i gledajući nas, vjerojatno je očekivao, jer su svi njemu prilazili i pozdravljali ga, da će tako učiniti i šeik. Međutim, iako je predsjednik bio samo dva metra od mene, nisam mu se približio niti rukovao s njim zbog straha da ne budem otkriven jer je bio okružen ljudima s kojima sam već prije radio intervjue. Na komentare o investitorima i ulagačima, čuo sam kako je bivša gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica kazala:
– A što se toliko čudite? Pa nije to prvi šeik koji je posjetio Dubrovnik! Pa za Boga miloga, k nama dođe 50 bogatih šeika godišnje!
U gužvi koja se stvorila oko mene dok su svi pokušavali “uhvatiti” sliku za uspomenu, iznenadio me pozdrav na arapskom jeziku: “Salam alejkum, šeiče”.
– Ooo, pa vi znate arapski – upitao sam, a onda je prešla na engleski:
– Malo. Ja sam Silvija Luks-Kalogjera i radim na Hrvatskoj televiziji. Znam malo arapskog jer je moj pokojni muž bio veleposlanik u arapskim zemljama. Odakle ste vi?
– Iz Emirata!
– Oo, fino, fino. Ja sam sada bila u Dubaiju i sastala sam se sa šeicima. Možda su vaši rođaci? Kako se vi zovete?
– Šeik Ibrahim Al-Jasem.
– A iz koje ste loze? Znam ja puno šeika.
Oglušivši se na njezino pitanje jer nisam znao što da odgovorim, upitao sam nju:
– A čime se vi bavite?
– Pa rekla sam vam. Ja sam jedna od najboljih novinarki na HTV-u. Obišla sam cijeli arapski svijet. Ma vi ste divan narod.
– A zar želite sa mnom raditi intervju? Ako vam je to namjera, odmah vam kažem da sam došao odmoriti se i ne želim davati nikakve intervjue.
– Ma neee, recite mi čime se vi bavite?
– Direktor sam naftne kompanije i imam nekoliko rudnika zlata, a bavim se i nekretninama.
– Ooo, lijepo. Ma htjela bih vam predložiti jedan projekt... Vjerujte mi da bi se i vama financijski isplatio. Radi se o projektu koji smo realizirali i prošle godine. Svake godine maestro Đelo Jusić i Sarajevska filharmonija održavaju koncert u Abu Dhabiju. Prošle godine šeici iz Abu Dhabija bili su pokrovitelji i financirali cjelokupni projekt. Ove godine još nemamo sponzora.
Još jedan sitni detalj
– Kako bih mogao pomoći?
– Pa vidite, sigurno imate svoj privatni avion? Možda biste mogli, kao i šeici prošle godine, poslati svoj avion da preveze članove filharmonije i osigurate im smještaj te pokrijete troškove njihova boravka za vrijeme koncerta?
– To nije problem. Smatrajte to riješenim.
– Ima još jedan sitan detalj. Ja sam i menadžerica maestra Đele Jusića. Trebalo bi honorirati maestra jer on će osobno dirigirati filharmonijom.
– Ma nije to problem. Recite mi samo o kojoj se svoti otprilike radi?
– Maestrov honorar je nekoliko stotina tisuća eura. Pa, gledajte, ipak je on maestro broj jedan i osobno će dirigirati Sarajevskom filharmonijom.
– Ma nema nikakvih problema. Samo mi recite na koji će način i kako će biti isplata?
– Pa sve je legalno, sve će biti putem računa, na moj ili maestrov račun. Ako pristajete na sve što sam vam rekla, i vi ćete imati financijske koristi jer dat ćemo vam ekskluzivno pravo u prikazivanju tog koncerta po cijelom arapsko-islamskom svijetu.
Uz rukovanje i dogovor za sastanak idući dan kako bi me upoznala s maestrom i dala CD s glazbom te da dogovorimo koordinate o detaljima projekta, razišli smo se oboje zadovoljni na svoj način. Silvija trljajući ruke kojima će brojiti tih nekoliko stotina tisuća eura, a ja zato što imam priču.
Sutra: Šeik Hassan u Neumu želi izgraditi korodor
Preuzeto sa www.vecernji.hr