Sad razumijem one “luđake” koji govore “rak mi je bio najveći blagoslov”.
Sada to razumijem zato što je svaka bolest ispadanje iz harmonije i uvijek je lekcija. I čovjek nije velik po tome što nikad ne padne, nego po tome zna li se izvući iz rupe u koju je upao – govori Anđa Marić, koja je svoju lekciju, tešku bolest koja ju je pogodila prije dvije godine, odlučila svladati sa što višom ocjenom.
Vratila se k roditeljima
Stavila je sebe na prvo mjesto, ogradila se od svih izvora stresa i liječenje encefalomijelitisa, odnosno upale moždane ovojnice, zbog koje joj je oštećena motorika, nastavila u Zagrebu, kamo se prije mjesec dana preselila iz Ljubljane gdje je živjela 11 godina.– Vratila sam se u Hrvatsku, u roditeljski dom u Rudešu gdje sam odrastala. Opet sam kod kuće – govori 37-godišnja pjevačica i spisateljica.
S njom je došao i njezin 11-godišnji sin Gašper.
– Iako skrbništvo nije do kraja riješeno, odlučila sam da mi zdravlje bude najvažnije, jer moje dijete ne bi imalo nikakve koristi od mrtve majke ili od mame kojoj cure sline i prikovana je za invalidska kolica – kaže i nastavlja:– Gašper je ovdje krenuo u školu i svaki je dan poslije nastave kod prijatelja. Jako je sretan zbog toga jer se u Sloveniji djeca poslije škole ne druže i ne idu jedni drugima u goste.Već se dugo željela vratiti u Hrvatsku, ali strahovala je kako će na to reagirati njezin bivši suprug Primož Dolničar, no na kraju je dobila njegov pristanak.
Paralizirana od stresa
– Razgovori s Primožem o preseljenju bili su mi toliko stresni da bih, kad sam se s njim o tome dogovarala, izgubila dar hoda i ne bih mogla iz automobila dopješačiti do restorana u kojem smo se sastajali. On bi mi tada pomagao, a ja sam si mislila kako je život bizaran – otkriva.
Neslomljiva Anđa nije izgubila optimizam ni kada je HZZO, kaže, odustao od nje jer pomaže u financiranju liječenja samo do četvrtog stupnja bolesti, a kod nje je napredovala do šestog. Sada bi trebala sama plaćati terapiju koja stoji 16 tisuća kuna mjesečno, i to doživotno. Stoga se potpuno okrenula alternativnom liječenju, kombinaciji psihoterapije pozitivnih afirmacija, zdrave prehrane, konopljine infuzije i sličnih metoda.
– Duboko vjerujem u sposobnost našeg tijela da samo sebe izliječi. Jedna naša stanica u tijelu pametnija je od iPhonea i mozak je puno jači od tijela pa, ako sebe uvjerim da ću umrijeti, onda će se to i dogoditi. Ili, u mojem slučaju, da će mi se zapaliti mozak. Sad se uvjeravam da će mi se “otpaliti”. Držite mi fige – optimistična je Anđa Marić.
Imam dečka godinu dana. Kad smo zajedno super nam je, a kad nismo zajedno on radi svoje, a ja radim svoje i ne razbijam glavu time što on sad radi i s kim je. To je zrela veza. Nije Slovenac. Iz Ljubljane je, ali nitko nije savršen – kaže smiješeći se Anđa Marić. Ime dečka ne otkriva.
– Nije javna osoba. Već mi se dogodilo da mi veza propadne nakon što su mediji saznali s kim sam. Nisam baš žena koja zna birati muškarce pa neću reklamirati svoj izbor. Šalim se, ali znate što mislim – kaže