Neobičan je, ili čak i nije, fenomen da su čitatelji Večernjeg lista glasovanjem od ponuđenih im 70 domaćih albuma, a koje su u svojoj knjizi “70 priča o albumima” dijakronijski obradili glazbeni kritičari Hrvoje Horvat i Zlatko Gall, među tri najbolja izabrali one nastale 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Čak i mlađi korisnici, kojima pripisujemo aktivnosti na webu, na našem su portalu između bližih im TBF-a, Elementala, Pipsa ili Gibonnija tisućama glasova zasuli Azru i Josipu Lisac.
Azra prva i treća
Tako je 17.000 čitatelja odlučilo da je najbolji domaći album Azrin “Ravno do dna” iz 1982., drugi je “Dnevnik jedne ljubavi” Josipe Lisac iz 1973., a treći opet Azrin “Sunčana strana ulice” iz 1981. Očito se nekad stvarala bolja muzika i nije to nostalgija starijih, jer prepoznale su njezinu vrijednost i nove generacije. Pri tome valja istaknuti i ono što sami autori knjige ističu, da su na popisu vrhunska djela koja je prepoznala i publika i kritika, što ne znači da ih nema još, a autori nekih albuma su i sjajni glazbenici iz susjedstva poput albuma Idola i Bijelog dugmeta, jer ključ izbora bio je da su im albumi izdani i u Hrvatskoj.
Red je stoga da donesemo i priče o, po našim čitateljima, tri najbolja albuma, i to u razgovoru s Hrvojem Horvatom, jednim od autora knjige. Govoreći o “Ravno do dna” otplovili smo u doba zagrebačkog Kulušića u kojem je od 19. do 25. listopada 1981. Azra odsvirala sedam uzastopnih, rasprodanih koncerata, snimanih baš za taj album. Planiran je koncert u Domu sportova, ali na kraju je ipak odlučeno da se održi serija nastupa u Kulušiću.
Tim potezom Azra je propustila napuniti veliku dvoranu Doma sportova u ranoj fazi karijere, ali ono što se svake večeri tog tjedna događalo u Hrvojevoj ulici broj 6 išlo je u red neponovljivih koncertnih trijumfa. Nakon što su ulaznice za pet nastupa rasprodane, dodane su još dvije večeri, pa je Azra u Kulušiću odsvirala do tada nezamislivih sedam uzastopnih koncerata – prisjeća se Hrvoje Horvat pa nastavlja: – U klub bi se svake večeri naguralo po 900 posjetitelja i ti su ključni koncerti zacementirali famu stvorenu oko Štulića. Ne zaboravivši frustracije s produkcijom prve ploče, Štulić je trostrukim koncertnim albumom, objavljenim u ožujku 1982., želio ispraviti sve podbačaje koji su se znali dogoditi u tonskom studiju te dokazati privlačnost Azre u izdanju uživo. Osim produkcije i miksanja, Štulić je bio prisutan i u „rezanju“ prvih primjeraka vinila u Jugotonovu pogonu u Dubravi.
Porin za antologijski album
Što se pak tiče “Sunčane strane ulice”, albuma nastalog godinu ranije, snimljen je u studiju Janka Mlinarića-Trulog. Producirao ga je, kao i sve sljedeće albume, sam Branimir Štulić, a karakterizirao ga je balans angažiranih i osobnih Štulićevih tema, vrlo precizno artikuliran na dvostrukom albumu koji je dopustio izlaganje nekoliko usporednih priča.
Bilo bi preskromno reći da je “Sunčana strana ulice” najbolji dvostruki album domaćeg rocka, jer ima ih premalo i najčešće im je superioran. Iako snimljen u samo pola godine nakon nastupnog albuma “Sunčanom stranom ulice” Štulić je zahvatio bitno širu sliku stanja unutar i oko sebe.
Uz nastupni album Filma riječ je o vjerojatno najautentičnijoj zabilješci gradskog života Zagreba prenesenoj na brazde vinila, otvorenoj s nadahnutom minijaturom „041“ koja vas efektno uvodi u album i najavljuje ambijent autentičnih „gradskih priča“ i ljubavnih vinjeta – govori Horvat pa nastavlja: – Kompleksan amalgam ljubavnih pjesama, priča s gradskih ulica i angažiranih stihova prikazali su Štulića kao najsvestranijeg autora novog vala. Zlatnu i brončanu prevlast rock-velikana Azre srebrom presijeca Josipa Lisac i “Dnevnik jedne ljubavi”, koji je bio ne samo njezin prvi album, nego i prvi konceptualni album domaće diskografije. Podatak da je ostao u trajnom sjećanju publike i kritike dokazuje da je nekoliko puta izabran među deset najboljih domaćih albuma svih vremena, kao i da je nekoliko puta ponovno objavljen. Osnovni autorski trijumvirat albuma činili su Karlo Metikoš, kojeg je Josipa upoznala početkom 70-ih, Ivica Krajač i aranžer Branimir Lambert Živković, prije član Grupe 220.
Sigurnoj sviračkoj podlozi pomogli su vrhunski gostujući glazbenici, od članova grupe Time, gitarista Indexa Slobodana Bode Kovačevića do Brace Doblekara iz slovenske grupe Septembar na kongama te prateći vokali Zdenke Kovačiček, Dubravke Zubović i Ksenije Erker. Pune 42 godine nakon objavljivanja Josipa Lisac i autori albuma nagrađeni su Porinom za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe – kaže Horvat.
Nakon “Dnevnika” Josipa Lisac postaje tražena mlada pjevačica koja 1975. radi na rock-operi “Gubec-beg” te s Boškom Petrovićem snima album Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International s velikanima poput Ernieja Wilkinsa, Clarka Terryja, Alberta Mangelsdorffa i Johnnyja Bassa. Ovo je samo komadić zanimljiva štiva knjige koja se na sličan način bavi i albumima Miše Kovača, Mayalesa, Arsena Dedića, Olivera Dragojevića... a izdala ju je Hrvatska diskografska udruga u povodu 70. godišnjice izdanja prvog vinilnog albuma na svijetu. I nije posljednja. Autori najavljuju još sličnih literarno-glazbenih izdanja.