Anton, Partibrejkers

Danas je najlakše doći do slušatelja, ovo je vrijeme velikih brzina i površnosti

Danas je najlakše doći do slušatelja, ovo je vrijeme velikih brzina i površnosti
13.09.2016.
u 11:00
Pogledaj originalni članak

Nebojša Antonijević Anton, gitarist beogradskog rock sastava Partibrejkers, jedan od autentičnih predstavnika rock ‘n’ rolla na ovim prostorima, ovako vidi aktualnu situaciju na glazbenoj sceni:

- Danas je najlakše doći do slušatelja jer postoje društvene mreže pa u svakom dijelu svijeta netko može čuti bilo koga drugog ako ga to zanima. E to “ako ga to zanima” je mnogo važnije i u tome jest poanta. Ovo je vrijeme velikih brzina i površnosti, kazuje Anton u intervjuu za beogradski Blic.

On i pjevač Zoran Kostić Cane već trideset godina čine jezgru benda Partibrejkers koji na ovim prostorima uživa već kultni status.

Kako je biti tri desetljeća u istom bendu, u kojem je i prijateljstvo koje nosi uspone i padove?

- Svašta bih mogao ispričati o toj temi, ali jednostavno - to je velika borba. Prije svega sa samim sobom, da samog sebe podneseš takvog kakav jesi pored tog drugoga. Vjerojatno je isto tako bilo gdje, u bilo kojem poslu. Mora postojati inicijalna energija. Da bi nešto napravio, moraš dati sve od sebe, bilo da se baviš glazbom ili nekim drugim poslom.

Osjećaš li se kao otpadnik?

- Cijeloga svoga života, zaista. Ne zato što sam ja to htio, ali kako sam postajao svjestan okoline, počeo sam bježati od kuće i slično... Imam svoj četvorni metar, možda malo više. Imam noć i tada sviram, zapravo, igram se gitarom. Ljudi, kada ostare, ne smiju se prestati igrati. To je bit.

Kada Cane dođe s nekim dobrim tekstom, imaš li odmah u glavi neki rif?

- Neki put se dogodi da već imam neki rif, ali najbolji način suradnje je kada se tekst i glazba spuste i prođu kroz tebe. Možda sam to nekad već i odsvirao, možda i nisam, svejedno. Velika je tajna cjeli taj sklop. Nešto te potakne da ti reagiraš. Tako to nastaje. I nije to samo u glazbi tako. To nije plod neke unaprijed smišljene zanatske računice, a mnogi i tako rade.

Zašto nisi otpjevao više pjesama tijekom karijere? “Nema cure” je ostala prepoznatljiva...

- Bili smo klinci i što ja znam... nema veze. To se mora vježbati, svjesno ulagati napor, a svirajući nekako sam se od toga udaljio. Ali naučio sam pjevati prateće glasove, koji pored glavnog vokala prave određenu harmoniju.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.