Bosanskohercegovački reper sa zagrebačkom adresom Edin Osmić, poznatiji kao Edo Maajka, neumorno radi, iako je korona, čini se, i ove godine presudila glazbenoj industriji. Osim što je nedavno surađivao s kultnim Pips Chips & Videoclipsom na novoj verziji hita “Ljubav”, koja je u originalu izašla 1995. na njihovu albumu “Dernjava”, otkrio nam je da sprema novi EP album, kako preživljava ovo izazovno razdoblje pandemije, je li mu Zagreb uistinu postao dom nakon niza provedenih godina u njemu, zašto je odlučio prestati pratiti vijesti i što ga najviše brine o budućnosti.
Nedavno je izašla nova “Ljubav” s Pipsima. Kako je došlo do te suradnje?
Zvao me Ripper, volim Pipse i taj album, tako da sam s guštom uletio s jednim versom. Pjesma je ispala odlično, volim je i inače, tako da je to jedna mala pobjeda u mom džepu. Maske su mi sve na broju…
Vi i Ripper ste prijatelji. Kako je izgledalo snimanje?
Izgleda kao kad se dva starija tuljana dogovaraju da se nađu i vide i samo se dogovaraju dok se sunčaju svaki na svom kamenu, da im se vidjeti, ali more je još pohladno i postoje i neke naftne mrlje pa im se ne da zaplivati, ali vrlo bi rado zaplivali i našli se.
Pandemija traje. Kako vi doživljavate ovaj period, ili bolje rečeno, preživljavate?
Nije lako, što se tiče nastupa, tu čekam i hiberniram, imam čak jednu svirku za ljeto što je već napredak u odnosu na svirke lani. Razgovor o svirkama i nastupima postao je kao razgovor o kečigama, ribi koje nema gotovo nigdje, neki se kunu da su je vidjeli, mi ostali slušamo u čuđenju.
Jedno vrijeme radili ste kao kuhar, ali nije potrajalo. Čime se bavite trenutačno?
Pišem, imam dosta ideja na kojima sam sada disciplinirano počeo raditi. Spremam i nove pjesme, singl s Matejem Miloševom, samo što nije “izletio” za Dallas Records, a radim i na EP albumu koji bi trebao biti vani pred ljeto. Skupljam materijale za rad s bendom na novoj ploči. Educiram se.
Bili ste najavili i podcast. Je li i dalje u planu?
Jest, pokušavam nabaviti opremu i ne biti ovisan o drugim produkcijskim ekipama. Podcasti su mi postali naporni, mislim na standardni format, postoji Galebov Agelast podcast koji je najzanimljiviji u tom standardnom segmentu i stvarno to je to, meni se radi nešto što nije toliko vezano za studio, što se može raditi bilo gdje i mijenjati iz epizode u epizodu. Ne žurim se s time, čekam i kad bude, bit će.
Ako sam dobro shvatila, izbjegavate medije već neko vrijeme jer vas dosta uznemiruju vijesti. Kako onda ostajete u toku?
Ma ljudi su preovisni o medijima, mislim da se sve može nadoknaditi pratite li ih sat vremena jednom tjedno. Što znači biti u toku, isti je tok već godinu dana, već godinama. Pratim nekoliko kolumnista, glazbenu scenu je lako pratiti, ne zanimaju me celebrityji i to je već velika većina toka koji se servira, mislim da je svakodnevno praćenje vijesti gubljenje vremena. Facebook je prepun članaka koji se dijele i već je postao news portal. Neke vijesti nemoguće je izbjeći i naletjet ćeš na njih htio ili ne. Znam tko je Milanović, znam što je HDZ, znam situaciju u regiji koja se ne mijenja, znam da klimatske promjene nezaustavljivo napreduju, znam sve o koroni, znam da je Bandić mrtav, Balašević također, da je socijalni život sveden na minimum, to osjetim i sam, bez vijesti. Nema nekog toka koji se može propustiti.
Sigurna sam da možete navesti barem jednu dobru stranu cijelog ovog razdoblja. Koja bi to bila za vas?
Promijenio sam navike koje mi nisu bile najzdravije, poredao sam prioritete kako treba, počeo sam završavati stvari i maknuo se s vječnih početaka.
Kada ste posljednji put s obitelji bili u Izraelu?
Prije dvije i pol godine.
Nakon niza godina u Zagrebu osjećate li se kao Zagrepčanin?
Naravno, živim većinu života u ovom gradu, od srednje škole 1992. – 1993., s povremenim izbivanjem, studiranje u Tuzli i nekoliko godina života u Tel Avivu. Tu sam stvorio karijeru, sada radim na tome da konačno završim s podstanarstvom i prestanem se maltretirati s prijavama i odjavama u Petrinjskoj.
Koliko vas brine budućnost i u kojem smislu?
Brinem se dosta, brinuti se, pogotovo o stvarima na koje ne možeš utjecati, nepotrebna je i nezdrava navika koja se jednostavno ne može potpuno izbjeći, ali može se umanjiti. Najviše me zabrinjavaju klimatske promjene i sve što one donose i što će donijeti, brine me nepravda, zabrinem se svaki put kad imam povišenu temperaturu, kad mi djeca imaju neke probleme, prijatelji, poznanici, itd. Brinem se, a to nije dobro ni zdravo.