Duhovit, brz, zavodljiv, interpretativno razbarušen, zbog svojih uloga, (za koje je počeo dobivati nagrade još za vrijeme studija kada je osvojio nagradu 'Najbolji student'), ali i voditeljskih angažmana, Enis Bešlagić se uvukao u srca mnogih.
U intervjuu za Tportal.hr govorio je između ostaloga i o svom braku i drugim privatnim stvarima.
- Tajna uspjeha svakog braka je sloboda i da ne gušiš partnera, da svatko ima svoj život i mimo toga jer smo ga imali i prije nego što smo se uzeli. Svatko ima svoje vrijeme, a ono vrijeme kad ste zajedno da ga provedete kvalitetno i uživate u svakom tom poklonjenom trenutku. Svaki brak ima svoje probleme, lažu svi koji kažu da nije tako, ali kad je lijepo, ne volim se s tim hvaliti, a i kad je manje lijepo - ne volim to iznositi. Sve je uvijek dobro da ostane u kući i tajna je da te nema previše ni kući, kaže Bešlagić.
- Za sebe volim reći da nisam glumac, nego omiljeni glumac. Ljudi mene zaista doživljavaju kao svog, kao domaćeg, prilaze mi na ulici, pristupačan sam, dostupan… Najljepše mi je to što imam tu neposrednu komunikaciju s narodom jer tom narodu pripadam i volim ljude i mene ljudi onda vole. To je zajednička energija, što se osjeti i preko ekrana. Ta je neposrednost neka moja odlika, neka moja nagrada od Boga što mi je dao vedrinu i osmijeh, rekao je Bešlagić.
Kaže kako ga nepravda najviše izbaci iz takta.
- Pozitivac sam, ali za pravdu bih život dao. Ne mislim za sebe da sam nešto ekstra dobar čovjek, ali mislim da sam pravedan, kaže Bešlagić.
- Darivanje me čini istinskim sretnim. Čim sam u situaciji da mogu nekome pomoći, nešto darovati, ja sam sretan čovjek. Kad nisam u kategoriji ljudi koji čekaju pomoć. Svi koji ste u mogućnosti da pomognete, pružite ruku nekome, date savjet, saslušate ga, isplače vam se netko, vjerujte da ste u boljoj poziciji nego ta osoba koja ima potrebu za tim, naveo je glumac.
Na tvrdnju kako Bosanci prihvaćaju humor na svoj račun, čak ga i forsiraju, dok se drugi često ljute zbog viceva o sebi te na upit zašto je to tako, Bešlagić kaže: "Zato što je u Bosni jednostavno tako - da nema humora, svi bismo poludjeli. Duh je nešto što morate sačuvati u svim situacijama".
- Ja nemam srce za mržnju, ne mogu mrziti. Mogu upućivati kritike, mogu biti nezadovoljan, ali ne mogu mrziti, nisam rođen za to. Ima ljudi koji svoju karijeru gaje na mržnji, ako mrzite drugoga - onda imate pristaše svog naroda, svoje nacije, populacije… a kad volite ljude, onda ste osuđivani od tih grupa koje su jako glasne po društvenim mrežama, ali su u suštini manjina i miševi. Dobro, nažalost, nema svoj glas, dobro se manje čuje, danas dobro nije popularno, nije lijepo reći da voliš Bosance, Hrvate, Srbe, da osuđuješ sve ljude koji rade loše, da osuđuješ njihova djela, a ne ljude. Kad to razdvojimo u svojim glavama, bit ćemo bolji ljudi. Osuđivanje djela, a ne ljudi. Božje je da sudi, a ne naše, kaže Bešlagić.