On je tada došao u Beograd. Dodao je kako je mislio tu provesti možda dva mjeseca, ne više.
"Poslije toga sam otišao za Novi Sad na mjesec dana, a iz Novog Sada sam otišao za Beč. Sve to 1992. godine. Sarajevo je svima nama bilo malo, lijepo, ušuškano. Svi se znamo. Mislim, bilo gdje da ideš, moraš Titovu ulicu da pređeš 30 puta i onda se srećemo često, što je imalo neku draž. Pa onda kad se sretneš s nekim slučajno, a znaš ga, on te skrene s puta iz tvoje namere i 'Gdje si krenula, hajmo 'vamo, hajmo tamo.' Tu je Sarajevo imalo, kao što sam rekao, neviđenu draž", kazao je.
Odgovorio je i na pitanje je li točno da je rođen na Baščaršiji te ispričao anegdotu iz vojske.
"Kad me jedan papak pitao u vojsci: 'Gdje si rođen?', čujem ja da on govori onako malo, ne daj bože sarajevski, ali tu negdje. Kaže: 'Odakle si ti?', rekoh: 'Iz Sarajeva.' - 'Je l' baš iz Sarajeva?' - 'Pa nisam baš iz Sarajeva', kaže: 'Vidi se po govoru.' Rekoh: 'A ti?' - 'Ja sam iz Sarajeva.' Rekoh: 'Ja sam rođen kod Katedrale, a ljudi prvo napravili Katedralu pa onda grad. Sad mi reci odakle si ti.' Onda on kaže da je rođen negdje 70 kilometara od Sarajeva", naveo je.
Dodao je kako se sjeća mnogih detalja svog djetinjstva u Sarajevu, obitelji, topline svog doma...
"Što se drugo pamti osim toga? To ti je urezano, u glavi stoji. Stoji ti djetinjstvo, bar detalji djetinjstva, ne možeš se svega sjetiti. Nekog odrastanja, nekog zajedničnog obiteljskog života s roditeljima, s bakom i djedom, s rajom iz ulice. Svašta nešto tu stoji. Sad ako počneš malo čačkati po svemu tome, a naročito s nekim tko ti je dobar i adekvatan sugovornik koji je to isto doživio i koji to isto ima ili ne daj Bože da ti je član te raje iz ulice pa da evociraš uspomene, onda možeš da odmotaš priču kako god hoćeš", rekao je.