Zdenka Infeld rođena je 14. travnja 1958. godine u Zagrebu, od 1956. godine pohađa osnovnu školu u Adamovec, a 1974. seli u Zagreb gdje upisuje srednju Trgovačku školu. Potkraj 70-ih, 12 godina radi u zagrebačkoj tvrtki na kontroli rada, a danas slovi za najbogatiju Hrvaticu i tvrtka u vlasništvu Zdenke Infeld jedna je od vodećih proizvođača žica za gudačka i trzajuća glazbala na svijetu. Od 2007. godine pa do danas, pod vodstvom Infeld, tvrtka Thomastik Infeld udvostručila je rezultate, a 2016. Infeld je preuzela i konkurentsku dansku tvrtku Jargar Strings. - Tvrtka je osnovana 1919. godine, mi smo slavili 2019. stogodišnjicu i, kako bismo rekli, doveli smo cijeli svijet preko Thomastika u Beč. Nije nas Beč poslao van nego smo mi doveli svijet u Beč. Thomastik Infeld je institucija kao takva koja je u komunikaciji s preko 93 zemlje s produktom liderom na tržištu - ispričala je Zdenka gostujući prije par godina u emisiji "U svom filmu" Tončice Čeljuske.
Tvrtka Thomastik Infeld pripadala je njezinom suprugu Petru i iako mnogi misle kako je Zdenka svoje bogatstvo stekla zahvaljujući pokojnom suprugu Peteru to nije u potpunosti točno. Naime, za njega se udala nakon što je izgubio obiteljsko bogatstvo i u samo nekoliko godine je Zdenka tvrtku opet podigla na noge. Infeld je vrlo uspješna poslovna žena koja vodi uspješan biznis u Austriji i Danskoj te ima otprilike 230 zaposlenika. Osim toga, ima i veliku ljubav prema umjetnosti te je pokazuje tako da u svojem vlasništvu ima zbirku umjetnina od preko 14 tisuća slika. Njena kolekcija suvremenog karaktera mogu pronaći djela Picassa, Klimta, Dalija, Miroa, Warhola, Giacomettija, Schielea, Kokoschke i brojnih drugih. Počeci ove ugledne dame ukazuju na to kako je hrabra, odvažna i ustrajna žena. Nije joj uvijek bilo lako i njezin početak bio je težak jer je sa samo 22 godine postala udovica. Jako mlada Zdenka se zaljubila u elektrotehničara Morisa Palislamovića iz Banje Luke, a zajedno su dobili kćer Jasnu i sina Alena, kako su domaći mediji ranije navodili.
Prema njihovu pisanju, brak je potrajao četiri godine zbog tragedije koja je zadesila tada mladu obitelj. Prometna nesreća u kojoj je nesretno poginuo Moris ostavila je dubok trag na Zdenku Infeld. Krajem 70-ih zaposlila u jednoj zagrebačkoj tvrtki na kontroli rada, gdje je radila 12 godina. Počela je učiti strane jezike te je upijala znanje o umjetninama i družila se s ljudima koji su joj mogli prenijeti to znanje. Sredinom 80-ih se odvažila ući u privatni biznis te je iznad Britanskog trga otvorila antikvarijat specijaliziran za namještaj. Tada je uspješno poslovala, ali se 2005. odlučila preseliti u Beč. Tada novog supruga, inače 16 godina starijeg Petera Infelda upoznala je početkom 1980.-ih i dugi niz godina bili su prijatelji, a iz tog prijateljstva se rodila i ljubav. Peter Infeld naslijedio je obiteljski posao koji je vodila njegova pokojna majka, a ona mu je ostavila tvornicu koja je, među ostalim, prva proizvodila čelične žice za glazbala. Osim toga, s majkom Margarete počeo se baviti i kolekcionarstvom 1965.godine. Prvo djelo koje su kupili bilo je plato 'Malach' Ernsta Fuchsa, zatim su prvog Schielea kupili na rate i tako su s godinama stvorili jednu od najvećih kolekcija u Austriji i jednu od najznačajnijih u Europi s oko 14 tisuća umjetnina. Njihova kolekcija sadrži najveći bečki fantastički realizam na svijetu.
Peter je, kad su mu već bile 63 godine, brakom okrunio svoju ljubav sa Zdenkom. U braku su bili samo pet godina zato što je 15. travnja 2009. Peter preminuo, a ona je nastavila voditi obiteljsku tradiciju te je upisala studij menadžmenta. Upravo u to vrijeme Peter je bio žrtva prevare poslovnih partnera s kojima je surađivao. Zdenka je na austrijskom sudu 2005. tužila odgovorne u Zakladi Infeld, a proces je dobila tek 2013., četiri godine nakon Peterove smrti. Iste je godine dobila i austrijsko državljanstvo. Tako je tvrtku naziva 'Thomastik Infeld' digla iz pepela. Samu proizvodnju povećala je za sto posto, investirala u modernizaciju proizvoda te izradu novih strojeva. Također, kupila je konkurentsku firmu u Danskoj sa sjedištem u Kopenhagenu. Zdenka i sada ima pune ruke posla oko zbrinjavanja dragocjene obiteljske zbirke umjetnina, dviju galerija i brojnih nekretnina u svom vlasništvu. Želja pokojnog joj supruga Petera bila je da se tri puta godišnje organizira izložba za sve posjetitelje i to besplatno, na njegovu imanju.