Poslije škole otišla sam u Burger King kako bih napisala oproštajno pismo. Prva, druga, treća, na kraju sam ga odužila na četiri stranice. Željela sam da mojim roditeljima bude jasno da oni nisu ništa krivi. Teret osjećaja da ne pripadam za mene je bio prevelik. Sve vrijeme dok sam pisala, plakala sam kao kišna godina, jecala, suze su mi curile iz očiju, slina iz nosa. Zaposlenici Burger Kinga nisu mi pridavali previše pažnje, valjda su bili naviknuti na slične prizore (smijeh). Kad sam završila, pismo sam stavila u školski ruksak i krenula na željezničku postaju. Propustila sam prvi vlak jer je taj uvijek stajao na stanici, a nije se imalo smisla bacati pred vlak koji je upravo stao. Ionako je ubrzo iza njega prolazio drugi koji se nije zaustavljao na toj postaji. Bila je večer, nije bilo nikoga, odložila sam ruksak na klupu tako da budem sigurna da će naći i oproštajno pismo.
U daljini su se pojavila svjetla vlaka. U glavi mi nije bilo ništa, znala sam da ne smijem razmišljati, inače se neću uspjeti baciti. Praznina. Tada sam primijetila da mi netko prilazi iz smjera iz kojeg je dolazio vlak. Nakon nekoliko desetaka prijeđenih metara taj netko pretvorio se u lik starca. Na glavi je nosio one ogromne kockaste naočale s predebelim staklima, prave pepeljarke kakve su bile popularne 1970-ih. Buljio je u mene kao što životinje zure jedna u drugu kad im se putevi sretnu u divljini. Nije skidao pogled s mene. Zbog tog starca nisam se bacila. Zbog tog pogleda sam danas živa. Tada nisam sasvim jasno znala zbog čega ne pripadam. S vremenom sam shvatila, ali mi je trebalo još puno godina kako bih skupila hrabrosti da i javno priznam kako sam transrodna osoba.
Lana Wachowski, američka filmska redateljica poljskih korijena najpoznatija po svojoj Matrix trilogiji koju je napisala sa sestrom Lilly, gornje je riječi izrekla 2012. godine kada joj je organizacija Human Rights Campaign koja promiče prava LGBTQ+ zajednice dodjeljivala humanitarnu nagradu Visibility. Na pozornici se Lana pojavila u crnoj haljini sa svojim sada već prepoznatljivim rozim dreadlocksima i održala polusatni govor što je već samo po sebi, čak i da tema nije bilo njezino iskreno progovaranje o transrodnosti bio šok, jer sestre se od 1999. godine kada je izašao prvi “Matrix” uopće nisu pojavljivale u javnosti.
- Kada smo kretali u pregovore za snimanje “Matrixa”, u ugovoru nam je stajala klauzula po kojoj smo se morali pojavljivati u javnosti. Znate, crveni tepisi, dodjele nagrada, medijske obveze i sve to što se na neki način pod uobičajenim podrazumijeva kada ulazite u hollywoodski biznis. Rekli smo da je naš uvjet da snimimo film taj da nam se osigura anonimnost. Nismo željeli davati nikakve intervjue, pojavljivati se na premijerama, ništa. Rekli su nam da ne pristaju na to. Mi smo njima na to rekli da mi onda ne pristajemo na snimanje filma i da nećemo potpisati ugovor. Između anonimnosti i filma, odabrali smo anonimnost. Kada su nakon nekoliko tjedana vidjeli da se nećemo predomisliti, ipak su nas nazvali i pristali da snimamo pod našim uvjetima – otkrila je Lana Wachowski u već spomenutom govoru.
Ona i sestra u javnosti se nisu pojavljivale ne zbog svoje transrodnosti, nego jer su cijenile svoju anonimnost koju su usporedile s nevinošću - jednom kada je izgubiš, više je nikada ne možeš dobiti natrag. Naravno, za sve one koji su se do sada pitali, Lana Wachowski ranije je bila poznata kao Laurence ili Larry Wachowski, a njezina sestra Lilly bila je – Andy. Niste se zabunili ako vam je u glavi ostala informacija kako su pod imena redatelja prva tri “Matrixa” bili upisani Wachowski Brothers (braća Wachowski) jer tada su se i Lana i Lilly još uvijek predstavljale kao Larry i Andy.
Obojica su rođena u srednjim šezdesetima u Chicagu, a uz još dvije sestre odrastali su u onome što bi se danas moglo nazvati prosječnom, normalnom obitelji koja je pripadala američkoj srednjoj klasi. Otac je bio poslovni čovjek koji je prodavao razne industrijske strojeve, majka je bila medicinska sestra koja je poslije iglu i zavoje zamijenila kistom i temperama te postala slikarica. Iako se proglašavala katolkinjom, u jednom trenutku svog života okrenula se šamanizmu zbog čega je dvojac svoja religijska viđenja opisao kao “kršćanstvo bez vjeroispovijesti”.
Iskustva iz katoličke škole
– Prva tri razreda osnovne škole išla sam u javnu školu i igrala se više s curama nego s dečkima. Imala sam dugu kosu i bilo je normalno da cure nose hlače i majice. U četvrtom razredu prešla sam iz javne u katoličku školu. Morala sam ošišati kosu. Bilo je strogo propisano da dječaci nose hlače, a cure suknje. Željela sam igrati gumi-gumi s curama, ali sada fizički više nismo bili isti, nisam bila jedna od njih, bila sam dječak. Dječaci su morali stajati u jednom redu nakon što je zvonilo, a cure u drugom. Dok sam hodala pored reda s curama, osjećala sam neki gravitacijski osjećaj pripadanja, a kada bih pogledala prema redu s dječacima, u meni se budio osjećaj drugačijosti, kao da ne pripadam tamo. Jednom sam stala u vrstu s curama, a časna sestra me tada primila za ruku, izvukla iz vrste i krenula vikati na mene. Nisam ništa odgovarala jer nisam željela biti neposlušna, samo sam se pokušavala osjećati kao da negdje pripadam. Moja šutnja časnu je valjda dodatno razjarila pa me nekoliko puta udarila. I tada se dogodilo nešto u što nikada ne biste povjerovali da se dogodilo u filmu – pored škole je u automobilu prolazila moja majka i vidjela je kako me časna udara. Zaustavila je automobil, dotrčala do mene, izvukla me iz njezinih ruku i zaprijetila joj da me više nikada u životu ne smije dotaknuti. Taman kad sam pomislila da sam spašena, majka me doveze doma i pita me što se dogodilo. Ne uspijevam joj objasniti, nema riječi kojima joj mogu objasniti što se dogodilo jer ni sama nisam sigurna što mi je u glavi. Zurim u pod dok me majka iznova i iznova pita što se dogodilo. Nisam je mogla pogledati u oči, nije mi bilo jasno zbog čega me ona ne vidi onakvom kakvom ja sebe vidim – ispričala je mnogo godina poslije jednu od epizoda iz svog djetinjstva kojom je pokušala ilustrirati kroz što je prolazila sve dok se 2002. nije odlučila za promjenu spola.
Nakon srednje škole Lilly i Lana upisuju fakultete, ali nakon nekoliko semestara odustaju od školovanja te pokreću biznis s izradom drvenog namještaja. S vremenom su počele obavljati različite vrste građevinskih radova. Prema vlastitom priznanju, nisu imale pojma što rade, pa su jednom prilikom izradile i okno za dizalo nadajući se da se lift neće urušiti. Ipak, njihova ljubav ležala je u različitim izmišljenim, fantastičnim svjetovima koje su kao djeca proučavale, a koliko im je samima izmišljanje istih bilo drago, dovoljno ilustrira podatak da su po uzoru na igru Dungeons & Dragons koju su i sami igrali napravili svoju vlastitu igru s pravilima koja su se protezala na 350 stranica.
U biti tadašnji Larry i Andy nikada nisu prestali na papir stavljati svoje ideje, a posebno su ih zanimali stripovi kojih su napisali na desetke. Te svoje rukopise raznosili su po New Yorku i Bostonu, a nakon brojnih odbijanja dobili su posao u Marvel Comicsu. Dok su radili za Marvel, nisu stali sa svojim idejama nego su se nastavljali javljati agentima, a tako su ranih devedesetih upoznali i svog današnjeg menadžera Lawrencea Mattisa.
Strip koji su mu predstavili zvao se Carnivore, a glavni junak bio je sudoper koji je rezao bogate ljude i zatim od njih radio gulaš koji je slao siromašnima i tako ih hranio. Istovremeno sa stripovima ranih devedesetih braća su počela pisati i scenarije za filmove, a jedan od njih zapeo je za oko producentu blockbustera Dini De Laurentiisu.
– Uzeo je naš scenarij i, iz naše perspektive, unakazio ga, od njega je napravio pomalo glupavi akcijski film, što uopće nije bila naša ideja. Promijenio je otprilike 70 posto onoga što smo mi napisali i onda sve to prodao Warner Brosu za pet puta veći novac nego što je kupio od nas. Film je izašao 1995. godine, zove se “Ubojice”, a u njemu su glumili Sylvester Stallone, Antonio Banderas i Julianne Moore. Mi smo tražili da se naša imena maknu iz filma, nismo uopće htjeli biti potpisani pod njega, ali nam zbog nekih pravnih stvari to nisu dozvolili, tako da se “Ubojice” dan-danas vode kao naš prvi film – priznale su kasnije sestre Wachowski, piše Večernji list. Scenarij za “Matrix” pisali su dvije godine i prvu verziju završili 1994. te ga poslali Warner Brosu. Zbog fijaska koji se dogodio s “Ubojicama” inzistirale su da ga upravo one i režiraju. U početku su ih odbijali jer praktički nitko nije razumio što piše u scenariju, što se to uopće događa u filmu, koja je poruka, radnja, rasplet, zaplet. Kako bi dobile šansu za snimanje “Matrixa”, prvo su morale odraditi jedan manji, nezahtjevniji projekt, pa su napisale scenarij za “Bound” (Preko svake mjere) koji su potom i režirale. Bila je riječ o neo-noir filmu čije su glavne protagonistice djevojke koje kroz film razvijaju romansu, a film je, između ostalog, privukao pažnju i eksplicitnim scenama lezbijskog seksa. Zahvaljujući nizu odličnih kritika, Warner Bros im je dao zeleno svjetlo i novac za snimanje “Matrixa”.
Revolucija u svijetu ZF filma
A o “Matrixu” je do danas napisano valjda sve što se moglo napisati, bila je to revolucija u svijetu ZF filma kakva praktički od tada nije viđena. Publiku, a i struku oduševio je vizualnim efektima, slojevitom, zahtjevnom pričom koja kombinira filozofiju, religiju, etiku i tehnologiju, dovodeći do sjajnog cyberpunk uratka koji zahtijeva koncentraciju i promišljanje kroz nemilosrdnu borbu protiv strojeva i lažne stvarnosti. Film opisuje svijet u kojem je stvarnost u kojoj ljudi žive zapravo simulirana, to je svijet snova koji je stvorila rasa strojeva koja otada vlada svijetom i koristi ljude kao izvor energije. Oni koji su se uspjeli probuditi i izaći iz Matrice vode bitku protiv strojeva u koju uvlače i mladog programera i hakera Thomasa poznatog kao Neo kojeg tumači Keanu Reeves. Zanimljiva je i informacija kako su Lana i Lilly htjele da Nea glumi Johnny Depp, a kada ih je odbio, njihov drugi izbor bio je Brad Pitt. Nije pristao ni on, baš kao ni Val Kilmer, pa je na kraju ulogu dobio Keanu. Cijeli film strukturiran je iznimno slojevito, filozofska pozadina čini ga možda na trenutke, osobito na početku, dosta teškim za praćenje, ali kroz razvoj radnje uspijeva se pohvatati smisao. Koliko je samom autorskom timu bilo važno da su glumci upoznati s filozofskom pozadinom filma, pokazuje to da su prije snimanja morali pročitati poznato djelo francuskog filozofa Jeana Baudrillarda “Simulacija i simulakrum”. Prvi “Matrix” je na uloženih 60 milijuna dolara zaradio 463 milijuna, dok su drugi i treći dio uprihodili 742 i 427 milijuna dolara, što je Wachowske financijski osiguralo do kraja života, piše Večernjak.
Upravo u vrijeme dok je vladala neviđena pomama za njihovim uratkom, braća su se povukla iz javnog života, nije bilo niti jedne njihove fotografije, intervjua, ničeg. Sve što je javnosti o njima bilo dostupno, moglo se napisati u doslovno jednoj rečenici – rođeni su u Chicagu, radili su kao stolari, pisali su stripove i prije “Matrixa” napravili dva filma. Oni sami su o sebi napisali službenu biografiju koja je glasila doslovno ovako: “Larry i Andy Wachowski zajedno rade 32 godine”. I to je to. Upravo tolikom željom za anonimnošću možda su i sami pridonijeli različitim informacijama koje su o njima tog prvog desetljeća 21. stoljeća kolale svim medijima, a među kojima se nekako uvijek isticala ona da se Larry podvrgnuo tretmanu promjene spola. Mediji nisu znali ništa pa su nagađali, nije bilo ni potvrde ni demantija tih informacija.
Gošće fetiš klubova
– Larry je čest gost fetiš klubova diljem Los Angelesa, a neke od njih i financijski potpomaže. Oni mu za uzvrat osiguravaju potpunu anonimnost. Oblači se kao žena, uzima ženske hormone, navodno ima i novo ime. Njegova transformacija započela je 2001. godine nakon što je upoznao Karin Winslow, poznatiju kao dominu Ilsu Strix. Ilsa je poznata po brojnim videouracima s naslovima poput “Transsexual Extreme”, “Mistress Ilsa’s Toe Slave” i “Behind the Whip”, ali i po tome jer je jednog klijenta ubola iglom u penis 333 puta za vrijeme jedne seanse. Ona i Larry sprijateljili su se u klubu u San Franciscu, a otprilike u isto vrijeme kad su se krenuli družiti, Ilsa se razišla sa svojim suprugom, baš kao i Larry sa svojom – bila su neka od nagađanja koja su objavljivali mediji, a koja se još i danas mogu lagano pronaći na internetu i to na respektabilnim portalima poput The Guardiana ili The New York Timesa. Braća su svoje tajne dugo uspijevala sačuvati i to tako da su svoje iduće filmove – “V for Vendetta”, “Speed Racer”, “Cloud Atlas” i “Jupiter Ascending” snimali uvijek sa skoro istom i provjerenom ekipom za koju su znali da o njima ništa neće kazati medijima. Lana se službeno prvi puta kao Lana, a ne Larry pojavila 2012. i već spomenutim govorom otkrila podosta toga o sebi i svom privatnom životu.
Znala sam da ću to učiniti
– Zašto sam ovo učinila, zašto sam nakon toliko vremena javno istupila? U osnovnoj školi moj razrednik, gospodin Henderson mi je kazao kako ja kao predsjednica razreda pred cijelom školom moram održati govor. Odgovorila sam mu da ne želim jer me strah, pa premda i po cijenu toga da više ne budem predsjednica razreda. On mi je odgovorio da nitko ne voli držati govore, ali da govore ne držimo zbog sebe, nego zbog drugih ljudi. Nekada stvari radimo zbog sebe, a nekada zbog drugih ljudi. Zbog tih riječi gospodina Hendersona sam tada održala govor iako sam nakon njega odmah otrčala u školski zahod gdje sam se rasplakala kao kišna godina. Zbog onoga što me naučio gospodin Henderson, zbog nade da ovaj moj istup može pomoći drugima, zbog toga danas držim ovaj govor iako i dok ovo govorim imam poriv otrčati u zahod i rasplakati se – pokušala je filmska redateljica tada objasniti svoje motive. Četiri godine poslije i Andy se službeno “outao” i svijetu putem ironične objave na društvenim medijima naslovljene: “Šokantna promjena spola! Braća Wachowski su sada sestre!!” Prije Andy, a sada Lilly je to učinila nakon što joj je novinar britanskog The Daily Maila pokucao na vrata i rekao da planiraju objaviti priču o njoj joj indirektno dao do znanja da će, ako ne pristane, oko njezine kuće postaviti paparazze i svejedno objaviti tekst.
– Znala sam da ću to kad-tad morati učiniti, samo mi je trebalo još malo vremena da si posložim stvari u glavi, a ta situacija to je sve ubrzala na poprilično ružan način – kazala je Lilly koja sa svojom sestrom ipak nije režirala najnoviji nastavak sage “Matrix” nazvan “Matrix: Uskrsnuće” koji u hrvatskim kinima igra od 22. prosinca.