Veras je na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu svečana dodjela Nagrade hrvatskog glumišta. Znaju se dobitnici nagrada za životno djelo – Mustafa Nadarević i Blaženka Milić kojima treba čestitati. No, u trenutku kada su, prije nekoliko dana, objavljene nominacije, počeo je novi ciklus rasprava o babama i stričevima, lobijima, povezanosti i simpatijama...
Nelogičnosti pa i nepravde lako je uočiti. Gdje je nominacija Nine Violić za ulogu Milene u predstavi “Ciganin, ali najljepši”? Nigdje! Velika glumica za veliku ulogu nije nominirana, baš kao što nije bila nominirana ni za dvostruku ulogu u ZKM-ovu “Hamletu” Olivera Frljića, u kojem je glumila i Ofeliju i kraljicu, odglumila ulogu života, upravo nevjerojatnim prelascima iz lika u lik. Gdje je ove godine Sreten Mokrović? Je li moguće da u predstavi koja ima nominaciju za najbolju predstavu u cjelini i režiju žiri nije vidio da sve “leži” na leđima jednog po svemu izuzetnog glumca?...
Moglo bi se redati još ovakvih, nazovimo ih godišnjih, primjera, ali mnogo je značajnija sistemska greška Nagrade hrvatskog glumišta, koja ove godine doslovno bode oči. Naime, balet i ples su odvojene kategorije i Nagrade se dodjeljuju bijenalno. Ove je godine na redu ples pa je bez nominacije ostala “Smrt u Veneciji”, baletno remek-djelo Valentine Turcu, koje se natječe za nagradu za najbolji europski balet. Izađimo stoga iz svijeta umjetnosti i poigrajmo se apsurdima.
Zamislite ovo: Luka Modrić, najbolji igrač Svjetskog nogometnog prvenstva i najbolji igrač svijeta po FIFA-i, nije nominiran za najboljeg nogometaša Hrvatske jer ove godine biramo one koji imaju crnu kosu. Apsurd je taman tolik i samim tim još jedan u nizu dokaza da Nagrada hrvatskog glumišta mora, hitno, dobiti nova pravila, ali i žiri(je) koji je dovoljno principijelan, profesionalan i (usuđujem se reći) hrabar da u jednoj godini izdvoji ono najbolje što se u Hrvatskoj dogodilo u plesnoj, dramskoj i glazbenoj umjetnosti. Čini se tako jednostavnim, zar ne?