Fitness trener i glumac Mario Valentić (41) vratio se glumi u novoj seriji Nove TV – “Bogu iza nogu”. Tijekom godina gledali smo ga u raznim ulogama, a Mario ne krije da mu je i ova odlično sjela i da jedva čeka “uvesti red u selo”.
Jako sam sretan što sam se vratio glumi i što sam dobio ulogu koju igram. Uživam igrati Srećka i raditi glumački posao. To me ispunjava i veseli, a tako ću, siguran sam, nastaviti do kraja života.
Kako ste se snašli na snimanjima, rana ustajanja, više od 10 sati na snimanjima... Je li vam nedostajalo sve to?
Ništa mi teško ne pada jer sam odmalena naviknut na disciplinu. Zaista radim ono što volim i na tome sam zahvalan, tako da je cijeli glumački posao te druženje s kolegama, pripremanje tekstova i razmišljanje kako ću nešto odigrati meni jedno veliko veselje pa mi sve ostale stvari ne predstavljaju nikakav napor. Kako se kaže – ako se baviš onime što voliš, onda nikad u životu nećeš odlaziti na posao. Moram priznati da mi je nedostajala kontinuirana rutina i svakodnevno snimanje.
U seriji “Bogu iza nogu” tumačite policajca Srećka. Kako ste se snašli u toj ulozi?
Mislim da sam se dobro snašao, no to će ipak publika odlučiti. Mene igranje Srećka jako veseli jer je zaigran i ulazi u razne zanimljive situacije pa ga je zaista divno igrati. Nekakvu inspiraciju za tu ulogu pronalazio sam u filmovima “Policijska akademija” i “Ace Ventura”. Sve u svemu, mislim da je Srećko super lik i baš sam sretan što se imamo.
Rekli ste da svakoj ulozi glumci daju nešto svoje. Što ste vi Srećku dali?
Dao sam mu svoj izgled. Zapravo, Srećko je jako spetljan, a da bi glumac vješto igrao šeprtlju, mora biti kondicijski i motorički vješt. Srećko često pada, upada u bunare, razvaljuje se po autima te upada među krave i koze. Sigurno je moja sportska pozadina pomogla u tome, a k tome i volim igrati komične likove jer nam je zajedničko to da vjerojatno uveseljavamo ljude. Zapravo, nije nam to baš zajedničko jer, iako Srećko u konačnici razveseljava ljude, zapravo ih i ljuti jer sve provodi po zakonu, što stanovnike Gornjeg dola jako iritira.
Kolega Momčilo Otašević za drugu ulogu, isto policajca, ispričao je svoje anegdote s policijom i oduzimanjem vozačke. Jeste li vi imali sličnih anegdota iz kojih ste izvlačili ambicije za ulogu?
Srećko je pomaknuti policajac, odnosno pseudopolicajac. Zapravo ni nije policajac jer nije završio policijsku akademiju. Ne mogu baš reći da imam sličnih anegdota, no bilo je toliko događaja tijekom snimanja da moram arheološki kopati po svojoj memoriji da se prisjetim svih tih situacija. Što se inspiracije tiče, budući da Srećko također zaustavlja promet, neke životne situacije su mi pomogle da odigram ulogu što bolje. Ali, opet, sve te situacije moram malo pomaknuti jer je Srećko, kao što sam rekao, i sam pomaknut.
Srećko je hrabar, ambiciozan, ali i pomalo nespretan.. Kakvih vi sličnosti imate s njim?
Od svih navedenih atributa, rekao bih da sam hrabar, umjereno ambiciozan, ali ne bih baš rekao da sam nespretan. Srećko iz mene izvlači ono najbolje, nešto što u dubini mene čuči i što je čekalo da se ispolji, a što ne ispoljavam u svom svakodnevnom životu.
Zanimljivo je i da ste na ovom projektu ponovno s Mirnom Medaković. Jesu li vam se probudile neke uspomene iz 'Zabranjene ljubavi'? Nedostaje li vam ta serija?
Ponovno igram s Mirnom i presretan sam zbog toga. Prije nekoliko godina otišli smo na piće i zaključili kako bi bilo lijepo da opet nešto zajedno radimo i eto, to se realiziralo u stvarnosti i sretan sam zbog toga što smo opet zajedno na projektu. Imam neke uspomene i fotografije iz tog razdoblja koje planiram objaviti na društvenim mrežama kao svojevrsnu usporedbu s aktualnim fotografijama. Jako sam zahvalan što sam dobio priliku raditi s Mirnom, kao kolegicom i prijateljicom, na ovako lijepim projektima.
Zbog epidemiološke situacije snimanja su se prekidala i par puta. Kakve su mjere na snimanjima, kako ste se snašli?
Osobno mislim da sam se dobro snašao i sve je funkcioniralo kako treba, a najbitnije je da smo uspješno završili snimanje sezone. Mjere na setu su uključivale nošenje maski te standardne mjere opreza koje su prisutne u svim ostalim sektorima i poslovima. Mi smo se prilagodili epidemiološkoj situaciji i tako smo se snašli tijekom snimanja.
Ponosni ste otac 11-godišnjeg sina Nike i 3-godišnjeg Noe. Brigu oko djece preuzima partnerica dok ste vi zauzeti? Kako vam se bilo odvajati od Noe tako često?
Niko ima 12 i pol godina, a Noa 3 i pol. Naravno, dok ja radim supruga je s njima, a uključe se i bake i djedovi. No godišnje odmore i slobodne vikende uvijek iskoristimo zajedno, najčešće druženjima u prirodi.
Gleda li Niko neke vaše projekte, je li ponosan kada vas vidi na televiziji?
Niko gleda moje projekte i sada ga to zanima. Donedavno uopće ništa nije pratio, osim showa 'Tvoje lice zvuči poznato', pa ga zanima sve što se događa iza kamera. Nije se konkretno izjasnio o tome je li mu to fora, ali mislim da je. Jednom prilikom sam ga doveo na snimanje da i sam vidi i da mu sve to malo demistificiram.
Ima li Srećko u seriji sreće sa ženama? Bi li partnerica Ljiljana bila ljubomorna gledati vas u takvim scenama?
Srećko je apsolutno cijepljen od bilo kakvih požuda i kontakta sa ženama. Njega samo zanima zakon i provedba zakona.
Posljednjih ste se godina potpuno dali u fitness i zdrav život. Biste li rekli da vam je veća ljubav fitness ili gluma?
Ja sam cijeli život u tome. Prije možda nisam znao artikulirati, ali sad bih rekao 50-50. Možda čak u pojedinim fazama više prevagne gluma, odnosno taj entertainment jer je to definitivno u meni i ja to obožavam raditi. Nadam se da ću se do kraja života baviti i s jednim i s drugim. Kad bih se bavio samo s treningom i fitnessom drugih ljudi, mislim da ne bih bio ispunjen. Imam u sebi to nešto što želim podijeliti s ljudima, tu neku zaigranost, i želim se time baviti. A jedno ne smeta drugome. Rad s ljudima me veseli i pomaže mi da budem u kontaktu sa zdravim životom i sam se unaprjeđujem na tom polju, a sve to mi može samo olakšati glumački posao koji zahtijeva dobru formu, staloženost, koncentraciju i fokus.
Početkom godine objavili ste fotke rodne kuće iz Petrinje, u koju je išao i Niko pomoći.. Kakvo je sada stanje na kući?
Niko je, u trenutku kada se to dogodilo, već bio tamo kod bake i djeda. Hvala Bogu sve je dobro, sanirali smo što smo trebali i život tamo normalno teče dalje.
Koliko je bolno bilo doći prvi put nakon potresa i gledati grad, i kuću, u takvom stanju?
Sada kad se prisjećam, mislim da u tim trenucima nisam razmišljao o boli i tuzi, nego sam više bio fokusiran da pomognem prije svega svojoj rodbini i susjedima, pa se nisam previše bavio svojim emotivnim stanjima. Sad također proaktivno razmišljam prema naprijed, sa željom da se sve obnovi, i nadam se da će gradske i državne vlasti pomoći u tome da se Petrinja obnovi i da sve bude još i bolje od onoga što je prije bilo.