S vrhuncem turističke sezone, plaže duž Jadranske obale vrve posjetiteljima iz svih krajeva svijeta. Raznolika populacija donosi sa sobom različite kulturne običaje, ponašanja i higijenske standarde. Jedna od čestih dilema je mokrenje u moru. Prema Američkom društvu za kemiju, ovo ponašanje nije samo bezopasno, već može imati i korisne aspekte.
Naime, ljudski urin je 95% voda, a prisutni natrij-klorid, koji se već nalazi i u morskoj vodi, ne šteti morskom okolišu. Čak i ako bi svi ljudi na svijetu istovremeno mokrili u more, ne bi došlo do ekološke štete, tvrde stručnjaci. Biokemičar Stewart Johnes objašnjava da je urin bezopasan i, kada se razrijedi morskom vodom, postaje beznačajan u vrlo kratkom vremenu.
Istraživanja su pokazala da 62% kupača mokri u moru, a taj fenomen nije ograničen samo na ljude. Na primjer, kit može dnevno ispustiti 970 litara urina u ocean. Unatoč tome, znanstvenici preporučuju izbjegavanje mokrenja u manjim uvalama gdje voda manje cirkulira.
S druge strane, mokrenje u moru može biti smatrano nepristojnim i nehigijenskim, što pokazuju i neke lokalne regulative. Španjolski grad Marbella uveo je kazne od 750 eura za one koji se ‘olakšaju’ u more na njihovh 25 plaža. Također, u mjestu San Pedro del Pinatar u Murciji mokrenje u moru zabranjeno je još od 2017. godine.
Što se tiče bazena, situacija je drugačija. Iako se mokrenje u bazenu može činiti bezopasnim, miješanje urina s klorom može stvoriti štetne kemikalije, poput klor-cijanida, koji može oštetiti srce i pluća.
Dezinficijensi, poput klora, koriste se za uništavanje bakterija u vodi, ali kada dođu u kontakt s urinom, znojem i prljavštinom, stvaraju nusproizvode koji mogu iritirati oči, kožu ili izazvati astmatične napade.