Princeza Diana poginula je u automobilskoj nesreći 31. kolovoza 1997. godine u Parizu. Ta vijest potresla je svijet, a njezina smrt polučila je brojne teorije zavjere o tome što se zaista dogodilo te kobne noći u pariškom tunelu.
S njom je u Mercedesu koji se zabio u stup tunela bio njezin dečko Dodi Al Fayed. Oboje su poginuli. Dianu su po nekim teorijama usmrtili britanski tajni agenti, po drugima policija, po trećima riječ je o nesreći, a neki smatraju odgovornom čak i mafiju. I danas je mnogo teorija zavjere o njezinoj smrti, a službena verzija kaže da se nesreća dogodila zbog prebrze vožnje vozača princeze Diane koji je bio pijan. Nesreću je preživio samo Trevor Rees-Jones, Dianin tjelesni čuvar, koji je imao višestruke ozljede. Do danas na internetskim stranicama postoji više od 30.000 teorija vezanih za njezinu smrt. Nije se smjela udati za muslimana, bila je trudna izvan braka što ne priliči majci prijestolonasljednika, eliminiranjem Diane princ Charles mogao se crkveno vjenčati s Camillom, ljubavi iz djetinjstva... Među najglasnijima bio je Dodijev otac Mohamad Al Fayed koji nikako nije mogao prihvatiti smrt najstarijeg sina i uporno je tvrdio da su zaljubljeni par ubili agenti tajne službe MI6 po nalogu princa Philipa. Razlog?
– Htjela bih biti kraljica vaših srca, a ne samo predstavnica jedne zemlje – izjavila je jednom Diana. Rodila se 1. srpnja 1961. u kući, a ne u bolnici. Bila je treća kći u obitelji Spencer koja je gorljivo iščekivala sina koji bi naslijedio grofovsku titulu. Godinu i pol prije rođeno je muško dijete, ali bilo je toliko slabašno i bolesno da je poživjelo samo deset sati. Teško je reći je li i koliko je obitelj bila razočarana što je opet rođena djevojčica, ali toliko su priželjkivali sina da roditelji čak nisu ni izabrali ime za djevojčicu pa su joj ga dali tek tjedan dana nakon rođenja. Tri godine poslije Diane u obitelj je stigao i toliko očekivani sinčić, Dianin brat Charles Spencer. – Dok sam odrastala, roditelji mi nikada nisu rekli da me vole. Nisu me ni grlili, ništa – otkrila je poslije Lady Di. Njezini roditelji razveli su se nakon 14 godina braka. Brat i sestra ostali su privremeno s ocem i o njima su se brinule dadilje koje je otac često mijenjao. Poslije je i Diana radila kao dadilja, ali prije toga ona i brat krenuli su stopama starijih sestara. Diana je primljena u internat West Heat, ali nekoliko je puta ponavljala razred jer nije bila osobita učenica. No u jednoj se aktivnosti osobito isticala: internat je poticao djevojke da posjećuju starije i nemoćne osobe, pa i one s mentalnim poteškoćama, i budu im od pomoći. Uspješno je, instinktivno, stvarala dobar odnos s nesretnim i nemoćnim ljudima, što joj je ulijevalo samopoštovanje. Upravo se zbog toga poslije istaknula u brojnim humanitarnim akcijama.
U studenome 1977. dogodio se presudan trenutak u Dianinu životu. Njezina sestra Sarah u to je vrijeme bila u devetomjesečnoj vezi s njegovim kraljevskim visočanstvom Charlesom, princem od Walesa. Toga tmurnoga dana Dianu su Charlesu predstavili kao mlađu sestru njegove aktualne izabranice, ali on jedva da je na nju obratio pozornost. Ni Diana nije bila oduševljena sestrinim dečkom. Godinu dana poslije, iako se njihova veza već ohladila, Charles je pozvao Saru u Buckinghamsku palaču na proslavu svojeg 30. rođendana. No pozivnica se nije odnosila samo na Saru – bila je pozvana i Diana. Baš kao u bajci, Diana je poput Pepeljuge dobila pozivnicu za kraljevski bal. Poziv je shvatila kao prijateljski čin jer princ je te večeri imao pratilju, ali sve se ubrzo preokrenulo u njezinu korist. U srpnju 1980. gledala je princa kako igra polo, a poslije utakmice probrano društvo otišlo je na roštilj. Dianu su smjestili do princa, na jastuk od sijena. Nakon višesatnog razgovora, njihov je odnos krenuo novim tijekom. Nakon što su proveli više vremena zajedno, shvatila je da ga voli i vjerovala je da je i on zaljubljen u nju. I onda ju je 6. veljače 1981., kada je Diani bilo 19 godina, zaprosio. Uskoro se, iako je i sama bila iz aristokratske obitelji, osjećala prilično izgubljenom u uštogljenoj hijerarhiji kraljevske palače. Hvatala ju je nervoza, mučile su je nedoumice, pa i pitanje kakav je bio i kakav jest odnos princa prema bivšoj ljubavnici Camilli Parker Bowles. U nekoliko je mjeseci, još prije vjenčanja, izgubila mnogo kilograma. Počela je patiti od bulimije koje se nije uspjela riješiti sljedećih desetak godina. Izvori bliski kraljevskoj obitelji kažu da je čak dan uoči vjenčanja razmatrala mogućnost da sve otkaže. A onda je 29. srpnja 1981. više od 750 milijuna ljudi diljem svijeta pred malim ekranima svjedočilo ceremonijalnom vjenčanju budućeg engleskog kralja sa simpatičnom mladom učiteljicom. Charles se oženio 12 godina mlađom Dianom Spencer koja je savršeno odgovarala uvjetima koje je kraljica Elizabeta II. postavila sinu, a glasili su da mu odabranica mora biti plemićkog roda i djevica te protestantkinja. Diana je u lipnju 1982. rodila prvoga sina, Williama, princa i prijestolonasljednika, što je bio dobar razlog za nacionalno slavlje. No trudnoću je od prvoga dana loše podnosila. Već je tada počeo njezin otpor protiv krute dvorske tradicije. Nije željela roditi, suprotno običaju, u Buckinghamskoj palači, nego u modernoj bolnici u zapadnom Londonu. – Želim budućem kralju osigurati najbolje uvjete od samog početka – branila je svoj stav. Dvije godine poslije rodila je i drugog sina, Harryja. Budući da se morala pokoriti dvorskim pravilima, Diani je bilo sve dosadnije i zahtjevnije, dok si je princ mogao dopustiti slobodniji i dinamičniji život, a i sve je češće izbivao iz doma. Njezina i najbezazlenija zaobilaženja dvorskog protokola izazivala su negodovanje kraljevske obitelji i konzervativnog dijela javnosti, a to je teško podnosila. O obrazovanju i odgoju njezinih sinova brinuli su se privatni učitelji i guvernante, no to se promijenilo kada je Diana inzistirala na tome da upiše princa Williama u vrtić i time prekršila tradiciju. On je tako postao prvi član kraljevske obitelji čiji se predškolski odgoj nije odvijao unutar zidova palače. S vremenom sve se manje slagala sa suprugom za kojeg je bila sigurna da joj je nevjeran. Napetosti između princa i princeze postale su nepodnošljive pa je 9. prosinca 1992. premijer John Major, uz kraljičino dopuštenje, i formalno u parlamentu objavio da se njih dvoje razvode.
– Jako sam voljela svojeg muža, htjela sam s njim dijeliti sve. Mislila sam da smo jedno. No u mom je braku bilo troje ljudi, a ja ne volim gužvu. Oboje smo bili krivi. Oboje smo griješili, ne želim preuzeti svu krivnju na sebe. Samo polovicu – rekla je Diana koja je poslije svih muka bila zadovoljna jer nije izgubila skrbništvo nad djecom, a to joj je bilo najvažnije. Nakon razvoda počela je punim plućima uživati u životu. Imala je, ili su joj ih pripisivali, veze i avanture s mnogim muškarcima. Prvi muškarac na čiji je šarm pala još tijekom braka navodno je bio oženjeni Barry Mannakee, njezin tjelesni čuvar i osoba od povjerenja. U Kensingtonskoj palači radio je oko godinu dana i tješio je depresivnu Dianu. Zbog toga je maknut s dužnosti 1986., a postoji mnogo teorija zavjere o njegovoj pogibiji na motociklu godinu dana poslije. Iduća afera o kojoj se mnogo pisalo bila je s crvenokosim bivšim britanskim vojnim časnikom i trenerom jahanja Jamesom Hewittom. Govorilo se čak da je biološki otac princa Harryja, ali on je te navode odbacio. Godine 1995. izgubila je glavu za naočitim Amerikancem, sinom Johna F. Kennedyja, Johnom Kennedyjem mlađim, a na podužoj listi muškaraca s kojima se Diana nalazila bio je i engleski igrač ragbija Will Carling. Mnogi tvrde da je njezina najveća ljubav bio pakistanski kirurg Hasnat Khan kojem je dala nadimak Mr. Wonderful. Samo nekoliko dana nakon prekida, Diana je počela vezu s Dodijem Al Fayedom, sinom egipatskog milijardera Mohameda Al Fayeda, vlasnikom luksuzne robne kuće Harrods. Dianin batler tvrdio je da je ta veza imala samo jedan cilj – izazvati Hasnatovu ljubomoru.