Izbori za Oscar svake su godine sve nezanimljiviji. Ove godine na dodjeli čak neće biti službenog voditelja. Moglo bi se tako i nastaviti jer živimo u doba kad se popularnost gradi i na nepopularnome pa je tako Kevin Hart koji je trebao voditi dodjelu malo prekoračio dopušteno u raspravi o spolnosti. Za pristojnu Američku akademiju filmske znanosti i umjetnosti to je bilo dovoljno.
No, nije to ništa dok se pogled ne baci na popis glumica i glumaca koji nisu nikada dobili Oscar, niti su za nj nominirani. Nakon pogleda na taj popis treba odmah pogledati i u kojoj su konkurenciji pojedini glumci ili filmovi bili kad su ostali bez Oscara. Primjerice, Vuk s Wall Streeta koji je nominiran 2014. izgubio je od filma 12 godina ropstva. Leonardo di Caprio nije dobio Oscar za najboljeg glumca jer je kipić otišao Matthewu McConnaugheyu za Dobre dilere iz Dallasa. Matt Damon nije dobio Oscar za najboljeg glumca 1998. godine za Dobrog Willa Huntinga jer ga je dobio Jack Nicholson za Bolje ne može. A najbolji je film bio Titanic. Tako bismo mogli potvrditi onu staru – da Hollywood ne voli svoje lijepe dečke.
Bez ambicija
No, i taj je mit srušen kada je praktički na silu Leonardo di Caprio dobio kipić za Povratnika 2016. godine, čime je potvrđen i za jednog od najvećih glumaca današnjice. Sporedni glumac iz tog Inarrituova filma dočekao je prvu nominaciju. To je, dakako, Tom Hardy koji je za ulogu Johna Fitzgeralda dobio nominaciju za sporednu ulogu. Puno prije nekih drugih koji je nisu dobili nikada. Poput Donalda Sutherlanda koji nema nominaciju. Nema je ni Steve Buscemi, pa ni Ewan McGregor, Ray Liotta, John Goodman, Colin Farrell, Danny DeVito. Puno je više onih koji imaju nominacije, ali Oscar nikada nisu dobili. Za cjelovit popis tih glumaca trebalo bi nam jako puno prostora. Spomenut ćemo stoga samo neke primjere – Joaquin Phoenix ima tri nominacije, za Gladijatora, Hod po rubu i Master. Može se diskutirati je li baš za ulogu Javiera Rodrigueza u Trafficu Benicio del Toro trebao dobiti Oscar ili bismo ga radije vidjeli u rukama nedavno preminuloga Alberta Finneya za ulogu Edwarda L. Masryja u Erin Brockovich. Zanimljiva je koincidencija da je Oscar 2006. dobio Philip Seymour Hoffman za Capotea. Jer, nije nagrađeno njegovo partnerstvo upravo s Hoffmanom u Masteru gdje kipić za glavnu ulogu odnosi Daniel Day Lewis za Lincolna. Što ćemo, sada umirovljeni trostruki dobitnik za glavnu ulogu znan je kao miljenik Akademije.
No, ima doista velikih glumaca koji nemaju Oscar. Ralph Fiennes ima dvije nominacije, no ne i kipić. Kod uloge Amona Gotha u Schindlerovoj listi omeo ga je Tom Hanks koji je Oscara dobio za Philadelphiju. Drugi put za Engleskog pacijenta, a tu je odluka otišla prema Geoffreyu Rushu za ulogu u Sjaju. Međutim, nejasno je kako taj vrhunski britanski glumac nije dospio ni do nominacije za ulogu u velehvaljenom Andresonovu The Grand Budapest Hotelu. Svaka čast Eddieju Redmayneu za ulogu Hawkinga te godine, ali ipak – dalo bi se diskutirati i o Fiennesu. Nekako ostaje vječna kolizija između blagajni i odluka Akademije. Visokotiražni filmovi već neko vrijeme ne dospijevaju do statue, pa tako ni glumci koji u njima nastupaju. Mnogi su i odustali. Tom Cruise ima tri nomimacije, za Rođen 4. srpnja, film Jerry Maguire te Magnoliju. A onda ništa. Niti je pokazivao interes niti se, osim možda Collaterala, uključivao u produkcije koje bi imale ambicije za kipić. Slično je i s Robertom Downeyem Jr. koji je radije postao dijelom Marvelova svemira nego se vratio ulogama u filmovima poput, recimo, Restauracije. S obzirom na to u kakvom je stanju u posljednje vrijeme, ne vjerujemo ni da će Johnny Depp doći u priliku za četvrtu nominaciju pa možda i nagradu, ali svakako vjerujemo da Brad Pitt još traži takvu ulogu. On ima tri nominacije kao glavni glumac, za Moneyball i Neobičnu priču o Benjaminu Buttonu, sporednu za 12 majmuna, ali Oscara je osvojio samo kao dio producentske ekipe za 12 godina ropstva. A Moneyball je bio hit, a te je godine Oscar otišao u ruke Jeanu Dujardinu za ulogu u Umjetniku, a taj film poslije na međunarodnoj razini nije napravio previše. Lakše bismo progutali da je tada Oscar pokupio Gary Oldman za ulogu u filmu Dečko, dama, kralj, špijun, umjesto kasnije za Churchilla. Ovako, zaista se Oscar moglo dati Pittu.
Optužbe za rasizam
Još jedan veliki glumac nema Oscar za glumu – Mel Gibson. Ima za najbolji film i režiju, jasno, riječ je o Hrabrom srcu. No, znano je kako je s hollywoodskim establišmentom u sukob ušao nakon Pasije koja je iz tko zna kojeg razloga proglašena antisemitskom (kako to onda Schindlerova lista nije antinjemačka?). Vraća se s Grebenom spašenih, no opet kao autor, ne glumac. Prije nekoliko godina digla se velika prašina zbog navodnog zaobilaženja crnih glumaca jer, eto, zadnji je Oscar za glavnu ulogu dobio tek Forest Whitaker za Posljednjeg škotskog kralja 2007. godine. A eto i koincidencije – tada je jedan od nominiranih glumaca bio i Will Smith za ulogu u filmu U potrazi za srećom. Šest godina prije Smith gubi od još jednog tamnoputog glumca, ne dobiva ga za Alija jer Denzel Washington kipić odnosi za Alonza Harrisa u Danu obuke. No, više se ne može govoriti o bilo kakvoj rasnoj pristranosti pri dodjeli jer Denzel Washington ostvario je osam nominacija i dobio dva Oscara. No iako je Smith i dalje jedan od najpopularnijih glumaca, nije se više približio Oscarima. Usporedivo je to s Richardom Burtonom koji je imao sedam nominacija, ali ne i statuu.
Vrhuski glumci novije generacije naučili su da je proces priznavanja doista proces. Oscar još nema ni Jake Gyllenhaal, zapravo ima samo jednu nominaciju za ulogu u Planini Brokeback, dok su ga kod Noćnih kronika jednostavno promašili. Film je sam po sebi u toj dodjeli 2015. bio prilično podcijenjen pa tako i njegovi glumci – Rene Russo, Riz Ahmed i Bill Paxton uz Gyllenhaala. Amy Adams, vjerovali ili ne, nominirana je čak šest puta i – nema Oscar. Čak ni sjajna uloga u filmu Američki varalice nije bila dovoljno dobra da dobije kipić ispred Cate Blanchett za ulogu u filmu Jasmine French.
No, kad se pogleda koje još glumice nemaju Oscar, možda će čuđenje biti manje. Julianne Moore, na primjer, ima četiri nominacije i ni jedan Oscar. Isto je i s Annette Benning. I danas vidimo na primjeru Ramija Maleka koji je utjelovio Freddyja Mercuryja kako tumačenje globalno popularnih ljudi donosi znatno veće šanse za nominaciju. No, ne i kad je riječ o Angeli Bassett koju su svi praktično “pretplatili” za statuu zbog uloge u biografiji Tine Turner Što ljubav ima s tim. Pa ništa. Čak joj je karijera pomalo i zastala. Još je nevjerojatnije da zlatni kipić nema ni Glenn Close. A ima, poput Burtona, čak sedam nominacija. Ako ni zbog čega drugog onda je Oscar morala dobiti za ulogu u filmu Fatalna privlačnost jer je riječ o vjerojatno najpubliciranijem filmu te 1987. godine. A dobila ga je Cher za ulogu u romansi Opčinjena mjesecom. Ni Opasne veze godinu kasnije nisu joj pomogle, tad joj ga je “oduzela” Jodie Foster za Optuženu.
Pala napetost
Unatoč trima nominacijama, najcjenjeniju nagradu nema ni Sigourney Weaver. Dvije od te tri nominacije čak su stigle u istoj godini – za Gorile u magli i Zaposlenu djevojku. Ništa. Oscar za glavnu ulogu odnijela je, kako rekosmo, Jodie Foster, a za sporednu ulogu statuu je kući ponijela Geena Davis za Slučajnog turista. Ne bi bilo nikako neopravdano da je Weaverova dobila kipić za Osmog putnika, pogotovo zato što je te 1980. godine konkurencija bila relativno slaba, Oscar za glavnu žensku ulogu dobila je Sally Field za Normu Rae, u konkurenciji su još bile Jill Clayburgh, Jane Fonda, Marsha Mason i Bette Midler, nijedna u nekoj nezaboravnoj ulozi. Moglo je to. Ali nije. No, ako bolje pogledamo Oscar nemaju ni prave filmske dive poput Judy Garland, Ave Gardner, Lauren Bacall, Grete Garbo, Marylin Monroe, pa onda Bette Midler, Catherine Deneuve, Isabelle Huppert... S druge strane, Akademijina miljenica Meryl Streep ima 21 nominaciju i tri osvojena Oscara.
Istina je također da je napetost vezana uz dodjelu značajno pala otkako je pao oscarovski guru Harvey Weinstein (optuženi silovatelj). Nema više glamuroznih večera i zabava, posebnih projekcija, žestokog marketinga. A procjena je da onaj tko želi zlatnu statuu u marketing mora uložiti gotovo trostruko nego što je stajala produkcija. Onda ne treba čuditi da najozbiljniji kandidat za najbolji film i najboljeg redatelja – Cuaronova Roma – dolazi iz produkcije Netflix. Tradicionalni studiji igraju na sigurno, blockbusteri donose velik novac, Oscar samo slavu. A ona je u digitalno doba društvenih mreža puno lakše dohvatljiva nego 70-ih ili 80-ih godina prošlog stoljeća kad se ovisilo o naslovnicama tabloida. Znaju to i najveće današnje zvijezde pa su i izjave koje slušamo uoči dodjele mahom “Bilo bi lijepo”. Znajući da Sigourney Weaver sigurno nećemo manje cijeniti za ulogu u Alienu zato što nema Oscar...