Primjera te natprirodne, magične sile u njegovom opusu je zaprepašćujuće mnogo. Od čudesne Miljacke koja se od običnog potoka pretvara u kataklizmičnu nezaustavljivu bujicu koja ruši brojne mostove, samo da bi razdvojila ljubavni par, do onog odricanja od ovozemaljskog blaga, ali i vječnosti, vila i pola svijeta iz pjesme “Dijamanti”. Obratite li pažnju i na brojne druge Bešlićeve pjesme, vrlo lako možete uočiti slične motive i elemente.
Slično je i sa pjesmom „Okuj me care“. Magija u ovoj pjesmi ogleda se u zelenim očima koje su jače od okova i teže od lanaca. One imaju snagu kakvu nema nijedna ovozemaljska sila.
Pjesma priča priču o zabranjenoj ljubavi. Lirski subjekt je zaljubljen u ljepoticu zelenih očiju, ali se na putu njihove sreće ispriječila viša sila – car koji je nosilac sve snage i moći. Zbog čega se ispriječio njihovoj sreći stihovi ne kazuju, ali se da naslutiti da je ljubomora motiv takvog postupka. Ipak su zelene oči te koje ne poznaju silu i moć.
Prođe od tada godina mnogo, ja još volim je – kazuje lirski subjekt i time samo dodatno naglašava monumentalnost ljubavi koju se u njemu probudile fatalne zelene oči. Okuj me care – ponavlja kroz pjesmu ističući kako mu nikakva kazna ne može teško pasti ukoliko voljena žena nije pored njega. To je ljubav, to je magija.
Kada sve rečeno uzmemo u obzir, postaje jasno da je Halid istinski magijski pjevač. Zato i ne čudi zbog čega traje ovoliko dugo. Izgleda da smo nezasiti njegove magije…