Šibenski pjevač Zdravko Škender u 80-im godinama prošlog stoljeća bio je jedan od najtiražnijih domaćih pjevača. Njegovi albumi dosezali su dijamantnu tiražu, a koncerti su se redali. Škendera proteklih godina nije bilo u medijima, no to ne znači da se povukao iz svijeta glazbe. Redovito je nastupao u Makedoniji i Sloveniji, gdje je i dalje jako popularan. Prije nekoliko dana izdao je novu pjesmu “Oprosti majko” i najavio veliki povratak u domaći eter.
Glazba je pokretač života
– Zapravo, sada mogu reći da sam hrabro prebrodio teške prepreke u svojem životu, boreći se iz dana u dan. Znalo mi je biti užasno teško, plakao sam zbog toga, nisam se predavao i opstao sam jedino i isključivo zahvaljujući mojoj publici. Publika me je vratila u život svojom energijom i golemom količinom ljubavi koju mi svakodnevno upućuju, kako preko društvenih mreža tako i na svim koncertima. Slovenci obožavaju pjesme dalmatinskog ugođaja, pa su i mene često zvali na koncerte, a Makedonci me vole još otkad sam na izboru za pjesmu Eurovizije pjevao na makedonskom – kaže nam Škender kojem je velika želja povratak na hrvatsko tržište.
– Pjesma je izašla u pravom trenutku. Mislim da mi je ovo jedna od najboljih pjesama, u rangu najvećih hitova kao što su ‘Suze ljubavi’, ‘Ne mogu da te zaboravim’, ‘Zlatno sunce Dalmacije’, ‘Ako nas život rastavi’ i druge. Inače sam bio jako vezan uz majku. Umrla je prije tri godine i ova me pjesma podsjetila na nju. Ona mi je dala najveću podršku u životu, a nakon njezina odlaska ostala je velika praznina – govori Škender o pjesmi autora Ljube Šeperića.
Životna priča Zdravka Škendera poput filmske je priče. Život mu se potpuno okrenuo kad je nakon teške prometne nesreće 1980. godine ostao paraliziran. No nije se predavao nego je snagom volje pobijedio sve prepreke.
– Glazba je pokretač mog života. Počeo sam u Šibenskoj narodnoj glazbi, zatim sam svirao u grupi Ad Astra, koja je s uspjehom nastupala po Dalmaciji. Nakon tragedije nastavio sam s glazbom i prvi put se predstavio na Splitskom festivalu pjesmom “Ne mogu da te zaboravim”. Ta ma pjesma lansirala na sam vrh popularnosti. Onda su uslijedile i brojne pobjede na festivalima u bivšoj zemlji – kaže Škender. Krajem osamdesetih često je nastupao u inozemstvu, zbog čega je imao i problema.
– U ono vrijeme bilo je vrlo riskantno ići u hrvatske klubove u Australiji, međutim to su bili normalni ljudi koji su željeli čuti pjevače iz svoje domovine. Jednom sam pjevao u klubu u koji su se moje kolege bojale dolaziti. Nakon toga bilo je problema kad sam se vratio jer je bilo mnogo onih kojima to nije bilo drago. Nije bilo nekih posljedica, no tko zna što bi se dogodilo da je ostala Jugoslavija – kaže Škender iza kojega je mnogo humanitarnih koncerata, a posebno ističe čast da je u društvu naših najpoznatijih pjevača bio solist na pjesmi “Moja domovina”.
U Šibeniku punim baterije
Zanimljiv je podatak da je Škender u mladosti bio veliki nogometni talent. U Šibeniku je trenirao u generaciji s Cukrovom i Jurišićem, a da je ostao u nogometu, sigurno bi napravio veliku karijeru. Igrao je lijevo krilo i treneri su bili uvjereni da će biti zvijezda. No prevagnula je ljubav prema glazbi, što mu je drago.
– Danas živim normalnim životom, rekreiram se, želim očuvati kondiciju s obzirom na to da nisam vezan ni za koga. Sam putujem, sam ulazim u auto, volim plivati ljeti u mojem Šibeniku koji je moje mjesto za punjenje baterija, pratim sve što se događa kod nas i u svijetu, volim poslušati dobru glazbu bez obzira na to koji je stil. Imamo mnogo talenata, a jedina mi je zamjerka što je danas teško prepoznati tko je tko na našoj estradi. U moje vrijeme odmah si znao tko pjeva kakvu pjesmu jer je svatko imao svoj imidž – kaže Škender. Prije nekoliko godina Škender je spominjao kako su mu čak četiri puta ukrali invalidska kolica ispred zgrade. No najviše ga boli, kaže, što mu je netko provalio u stan i ukrao najvažnije nagrade.
– Odnijeli su mi zlatne nagrade publike sa Splitskog festivala, koje su mi najveća nagrada u karijeri. To ne mogu prežaliti – kazao je Škender.