Parti’ je jadranski galeb najlipšega glasa! Dok je njegovo tijelo, na posljednjemu putovanju, obilazilo ‘vale Brača i Hvara, prije nego će leći pod mirnu velolušku grudu, od Olivera se opraštalo njegovim pjesmama. U Hercegovini je oživljena jedna za koju je malo tko uopće znao, a Oliver ju je, u vruće ljeto 1992. godine, otpjevao u čast topnicima Širokoga Brijega, pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane. Nakon četvrt stoljeća “Zaljubljeni topnik” postao je hit, s više od stotinu tisuća zabilježenih pregleda i autentičnim zvukom koji jasno ukazuje na snimku s audiokazete koji ovoj nježnoj skladbi daje posebni šarm.
Vrhunska razina
U Hercegovini je, toga kolovoza ‘92., već četiri mjeseca bjesnio krvav ratni sukob, a upravo u vremenu pripreme za Lipanjske zore (Čagalj) i neposredno nakon njih, kada je zadan prvi ozbiljan vojni udarac okupatorskim snagama i oslobođena dolina Neretve, napisano je i uglazbljeno ponajviše ratnih pjesama. Tako to neupitno emocije diktiraju… U pravilu su te pjesme pisane perima neiskusnih tekstopisaca, samouko uglazbljivane na gitarskim žicama i snimane po podrumima, nerijetko uz izvanjske detonacije i štektanje pušaka. Priča “Zaljubljenoga topnika” drukčija je od ostalih. Iskreno, bila mi je pala u zaborav, a prvi me je na nju, negdje 2001. godine, podsjetio pokojni Ivan Ćubela Ćubi, prepričavajući mi novinarske dogodovštine s ratišta i svega onoga što se “uz rub rata” zbivalo. Oduševilo me saznanje kako je pjesmu HVO-u otpjevao veliki Oliver. Sudbina je htjela da nekih pet godina poslije, u mostarskoj redakciji Večernjaka, upoznam kolegu Peru Zeleniku koji je te 1992. godine, i sam u maskirnoj odori, podno cijevi raketnoga bacača pretočio svoje uzburkale emocije u stihove i opisao kako “s Mostarskog blata plameni ližu” dok “noćni zmajevi šalju rakete”. Tako su rođeni “Noćni zmajevi” koji su oduševili staroga širokobriješkog profesora glazbe Antu Sliškovića koji im je u dahu posložio dinamične note. Kako je za pjevačku izvedbu “Zmajeva” bio odabran tamošnji pjevač Duka, Slišković je od Zelenike zatražio novu pjesmu obećavši mu kako će ju otpjevati netko od glazbenih zvijezda. - Kazao mi je: “Ide tebi ovo, napiši još jednu, a ja ću se pobrinuti za ostalo”. Dao sam mu riječi “Zaljubljenoga topnika” ne sluteći na koga cilja. S Oliverom se, naime, poznavao od mladosti. Nazvao ga je u Velu Luku… Oliver je, na prvu, kazao kako ljeti ne radi, ne snima niti ide u grad, nego odmara na svojoj barci, u svojoj ‘vali. Ali Ante se nije dao smesti, a kada mu je objasnio o čemu je riječ i kako je pjesma o topnicima HVO-a, Oliver se predomislio, postavivši samo jedan uvjet, da sve mora biti na vrhunskoj razini – prisjetio se Pero, neopisivo oduševljen mojim pozivom i nakanom da oživim priču o “Zaljubljenomu topniku” i o širokobriješkim Slavujima.
Stari morski vuk im je predložio Remija Kazinotija za pisanje aranžmana. Snimali su u splitskim studijima Tomislava Mrduljaša, Nenada Vilovića i Mladena Duplančića, u produkciji zagrebačke kuće CroatiaTon. - Oli je bio istinska dobričina: “Ja vam neću uzeti ništa, a ako nemate novca za Remija, ja ću ga nazvati i sve dogovoriti” – oteo se Peri iskren osmijeh kada se prisjetio kako su s mukom prikupljali novac za taj pothvat. Odlučili su ići do kraja i s Kazinotijem, uz tada vrhunske uređaje, u Splitu snimiti cijelu kazetu, što je iziskivalo 600 njemačkih maraka po pjesmi, plus sve prateće troškove organizacije, prijevoza... Zanimljivo je da se na tomu nosaču zvuka, osim Olivera, našao i kasniji hrvatski predstavnik na Euroviziji Ivan Mikulić Civa s pjesmom “Slavuji”, a snimali su i Duka (Noćni zmajevi / Munja nebeska), Toni Ćavar (Spomen / Slavuj širokobriješki / Oj, Hrvatska moja), te širokobriješki župni zbor Sv. Cecilija (Širokobriješkoj gospi).
- Sjećam se, stigao je brodicom na splitsku Rivu i snimao cijeli dan. Doveo je i prateće vokale, ma vrhunski profesionalac. Duhovit i dobro raspoložen, opuštao je cijelu ekipu. Stalno je sipao doskočice, tražio objašnjenje izgovora riječ “azimut”, “daljinar”, a onda mi je dobacio: “Šta će ti mjesna sprava, šta nisi stavija ‘ona sprava’” – prisjetio se Pero nenadmašna Oliverova dalmatinskog duha. Azimut, daljinar i mjesna sprava ciljnički su dijelovi topa, a samo je Oliver Dragojević mogao tim krutim i prijetećim vojnim nazivima udahnuti dušu i od ratne pjesme učiniti itekako pjevnu, ljubavnu pjesmu koja zarazno osvaja uho.
Profesionalnost
- Bio je profesionalac bez premca. Još pri prvomu razgovoru s Antom naglasio je kako ne želi huškački tekst i kako ne smije biti riječi poput “četnik” ili sličnih. Tijekom snimanja, dok smo mi padali od umora, on je stalno išao dalje. Po stotinu bi puta, nakon preslušavanja, kazao kako nešto nije dobro i kako treba ponoviti pa bismo ponovno snimali… Na rastanku smo ga darivali čahurama, od one najmanje do Slavujeve (130 mm), s ugraviranim posvetama širokobrijeških topnika. Kada je vidio onu najveću, ponovno je iz njega progovorio vuk: “Koga ova do’vati, j…’ je majku!” – zaronio je Pero u posebnu životnu uspomenu.
Širokobriješki topnici kojima je pjesma “Zaljubljenik topnik” posvećena prvotno su bili ustrojeni kao Topništvo ŠB, a kasnije kao Mješoviti topnički puk, izravno podređen Glavnomu stožeru HVO-a. No, čuveni Slavuji pjevni je nadimak dvaju topova od 130 mm čije je dopremanje značilo prekretnicu u obrani Herceg Bosne. Sjećam se, premda tada bijah jedanaestogodišnji dječak, vijesti o dolasku Slavuja, kada smo konačno dobili moć ne samo braniti se nego i zaprijetiti napadaču. - Kasnije ih je bilo više, ali tada smo iz Hrvatske dobili ta dva i ukopali smo ih na brdu Trtle iznad Uzarića, na rubu Mostarskoga blatu. Otud smo pokrivali prostor od Tasovčića kod Čapljine sve do mostarske Fortice, a u nekoliko navrata smo dosegnuli i Nevesinje, žestoko odgovorivši na raketiranje Širokoga. Tražili su nas, ali najbliže što su dobacili bilo je udaljeno kilometar od naše bitnice – raspričao se na moj poziv filmski glumac Slaven Knezović koji je bio zapovjednik na Slavujima dok je, nakon oslobođenja Mostara, bio preraspoređen za zapovjednika Mješovite topničke divizije HVO-a Mostar. HVO je, prije dopreme Slavuja, raspolagao manjim višecijevnim bacačima raketa (VBR), minobacačima različnih kalibara i haubicama od 155 mm. Razlika između haubice i topa u tomu je da se topovsku cijev podiže do kuta od 45 stupnjeva, a haubica ide i na viši nagib te topovski projektili imaju vodoravnu putanju, a haubični mogu pasti i gotovo okomito. Premda je razorna moć haubice daleko veća, ona je pogodnijom za gađanje ciljeva iza određenih prepreka, a top od 130 mm nije bez razloga prozvan snajperom među topovima! - Slavuje je odlikovala iznimna preciznost, snaga i mogućnost dometa i do 30 km (ovisno o punjenju), a njihov je “pjev” očvrsnuo našu obranu i snažno podigao i vojnički i pučki moral. Koliko smo pucali tijekom Lipanjskih zora, jedan se Slavuj pokvario i vukli smo ga u Šibenik na popravak, gdje je se čekalo mjesec dana na završetak sanacije. Na povratku u Hercegovinu ljudi su, vidjevši nas s tim gorostasom zakačenim za kamion, klicali: “Evo Slavuja”. Toliko nam je značila ta moć, ta činjenica da više nismo bili samo vojska u rovovima nego sila koja je mogla odgovoriti moćnomu neprijatelju i natjerati ga na uzmak. Kada bi Slavuji s Uzarića pucali, detonacije su se čule i u Mostaru i u Čapljini – ispričao mi je uvijek raspoloženi Slaven.
Širokobriješki Slavuji odavna su utihnuli i dao Bog da više nikada ne budu morali zapjevati, a “Zaljubljeni topnik” više nikada ne smije pasti u zaborav. Tom je pjesmom, neodoljivim rašpavim glasom velikoga Olivera Dragojevića, maestralno opjevana borba hrvatskoga vojnika u samo dvije slike – za njegov kamen i za Nju, na koju uvijek misli i kojoj se vraća skoro…•
Tekst “Zaljubljenoga topnika”
Topnik sam ljuti sa Širokog Brijega
i branim hrabro ja kamen svoj.
Ali i na te ja mislim, draga,
vraćam se skoro u zagrljaj tvoj!
Ref.:
Azimut, draga, imam za tebe,
daljinar uzmem iz srca svog.
Uz mjesnu spravu doć’ ću do tebe,
pronaći pravi put do srca tvog.
Ja sliku držim na topu svom,
gledajući tebe ja bijem boj.
Spreman sam uvijek braniti dom,
za Široki dati i život svoj!
Za Široki dati i život svoj!
Ref.:…