Mate Rimac i Rimac Automobili ovih dana uživaju svjetsku slavu nakon lansiranja senzacionalnog hiperautomobila Nevera. No, iako je njegova uspješna priča globalni "buzzword", Rimac je danas podsjetio da nije uvijek sve bajno u razvoju tvrtke i proizvoda. Na zagrebačkoj konferenciji .debug odlučio je iskreno podijeliti detalje iz najtežih trenutaka u karijeri, za koje kaže da nije znao hoće li kompanija opstati. Održao je predavanje na temu "12 najtežih mjeseci u stvaranju Rimac Automobila".
– Uvijek kad se priča o startupima izlaze pozitivne strane, priča se o investicijama. Ali mislim da se najbolje ući iz grešaka. Stvaranje ovakve firme ima i teških trenutaka, odabrao sam ispričati jednu takvu situaciju koja je trajala 12 mjeseci. Prije desetak dana pokazali smo Neveru, naš serijski automobil. Vjerojatno ste naviknuli čitati o nama dobre stvari iz svjetskih medija. Svi su impresionirani. A za nekoliko tjedana ćemo govoriti i o nekim akvizicijama. Ali, ima i onih strana koje se inače ne vide. Bio je prije nekoliko godina period kad smo ostali bez novca... – priča danas karizmatični lider Rimac Automobila.
Rimac se proteklih godina u nekim medijskim nastupima doticao i teških trenutaka u razvoju kompanije. Posebice vezano uz incident iz lipnja 2017. godine kada je voditelj Grand Toura Britanac Richard Hammond izazvao nesreću u Švicarskoj. To izlijetanje i zapaljeni Concept One postali su svjetska vijest, a dramu nije proživljavao samo Hammond nego i Rimac i cijela njegova tvrtka. A sada je Rimac otkrio da je ta nesreća došla u izuzetno teškom periodu za firmu jer se godinu i pol mučio s neiskrenim investitorom.
– Kad sam krenuo u projekt, morao sam nagovoriti supruge prve trojice zaposlenika da im dopuste da odustanu od svog dobro plaćenog posla i krenu raditi za 20-godišnjaka koji ima neke arapske investitore i želi raditi električne aute. Počelo je odmah krivo, zaposlio sam ih, a nakon nekoliko mjeseci došli smo u probleme s investitorima. Ostali smo bez novca, nisam mogao platiti ljude, dobavljače, halu... Došli su nam isključiti struju, htjeli su nas izbaciti iz zgrade. Puno je takvih situacija u svakoj poduzetničkoj kompaniji. Možda možemo nešto naučiti iz toga – priča Rimac.
No, te početne muke su izgleda bile ništa prema onome što se Rimcu i njegovoj kompaniji događalo 2016. godine.
– Sada je situacija u firmi sasvim drukčija, privukli smo više od 200 milijuna eura ozbiljnog kapitala. No, prvih godina investicije su bile jako skromne. U početku su bili ti koji su me preveslali pa je bilo angel-investitora, no 2013. krenuli su prvi ozbiljniji ulagači. Porsche je baš nas izabrao za svoju prvu investiciju u drugu tvrtku. Sredinom ili krajem 2015. shvatili smo da nam treba još novca. Krenuli smo u B rundu i bio je plan da to bude 50 milijuna dolara. Jedan od investitora iz Kine nam je u proljeće 2016. ponudio da bude glavni investitor s 30 milijuna dolara. Ubrzo nakon toga imali smo jasne uvjete, bila je postavljena evaluacija i sve je bilo dogovoreno. Uvjeti nam nisu bili super, Kinezi su jako teški u pregovorima. Tražili su da u slučaju da ne ostvarimo ciljeve oni uzimaju više udjela u firmi – detaljno se prisjećao Rimac situacije u kojoj je kompanija bila u to vrijeme.
A onda će zažaliti što se potom okrenuo drugom investitoru koji će mu umjesto spašavanja donijeti noćne more i najveću neizvjesnost u povijesti Rimac Automobila.
– Pojavio se taj jedan gospodin, nazovimo ga John da ne kažemo pravo ime, porijeklom je Šveđanin, ali je Amerikanac. Došao je u Hrvatsku drugim poslom. Uložio je rano u Twitter, Spotify, pokazivao nam je snimke kako se zabavlja u Dubaiju, naslikavao se na skupim jahtama, dolazio je privatnim avionima. Zaljubio se u našu firmu, svi su nam govorili da preselimo tvrtku izvan Hrvatske, a on nam je govorio: "Ma neee." Ono, sve nam je zvučalo super. Doduše, malo je bilo čudno kad je počeo nabacivati poznata imena poput jednog bogatog Poljaka pa Sergeya Brina (suosnivača Googlea, op. a.). Rekli smo mu, O. K. možemo s tobom, ako budeš stvarno brz, imamo i druge investitore zainteresirane. I on kaže: "Može!" Već tu je dao neku svoju ponudu da će uložiti 27 milijuna dolara u Rimac, a tri milijuna u Greyp. I mi javljamo Kinezima da imamo boljeg investitora, John je glavni, vi možete biti drugi. I čak oni pristanu, dakle sve super. To je bio lipanj 2016. godine – nastavlja priču Rimac, a tijekom svog izlaganja na konferenciji je pokazivao i e-mailove koje je u to vrijeme izmjenjivao s Kinezima i tim famoznim investitorom ''Johnom''.
To je i vrijeme kada su se počeli pojavljivati problemi.
"John se tada javio s idejama da ipak treba mijenjati neke ugovore, iako ih je već bio vidio. Tu smo se natezali, ali smo rekli, 'ajde možemo još par mjeseci preživjeti. Iako nam je lagano već škripilo, jer firma ostaje bez novca. A ne želimo reći investitoru da nemamo novca za sljedeće plaće. Odgađali smo to koliko god smo mogli. Tada smo imali više od 150 zaposlenika. To se sve odužilo zbog izmjene dokumenata pa smo tražili Johna dva do tri milijuna za premošćivanje. Da možemo preživjeti i još peglati po ugovorima. Pristao je. To je bilo oko Božića 2016. Ali, ništa se nije događalo, a tjedni prolaze. Već smo u panici, zovemo banku svaki dan, a iz banke nam govore da ih pustimo na miru, da će nam javiti kad stignu novci. Banka nas je upozorila da budemo jako oprezni, da misle da je to prijevara. Mi imamo krizne sastanke u firmi, šta ćemo sada. Nije tako jednostavno prekinuti s jednim investitorom i krenuti s drugim, a već smo bez novca. Početkom 2017. skužili smo da nešto ne štima. Svaki dan nam je panika, balansiramo, a račun nam je na nuli, totalna banana..." prisjeća se Rimac.
Priznao je da se tada i prvi put dogodilo da su kasnile plaće u Rimac Automobilima iako su na tome uvijek radili da se nikad ne dogodi. Rimac je odlučio poslati e-mail svim zaposlenicima i upoznati ih sa svime što se događa. Bojao se u tim trenucima što će se dogoditi s kompanijom koju je stvarao godinama s toliko strasti i napora.
– Mislio sam da će ljudi početi odlaziti, da će se raspasti. Ali, nevjerojatno da je u tom trenutku otišao samo jedan čovjek. Raspitivao sam se za pomoć, pisao sam Nenadu Bakiću da pita Emila Tedeschija je l' može on pomoći jer nisam Emila osobno poznavao. Nisu mi ni Nenad ni Emil u tom trenutku mogli pomoći. Ali, pomogao mi je jedan od kupaca, poslao nam je 200.000 dolara. I jedan čovjek iz naše IT scene, iz BiH. Čovjek koji prolazi kroz zidove. U tom trenutku sam ga poznavao dva dana, a odmah je pristao pomoći, posudio mi je 300.000 dolara – otkriva Rimac.
Nakon što su se uvjerili da od famoznog Johna i njegovih obećanih milijuna neće biti ništa, Rimac se vratio Kinezima.
– Izgubili smo godinu dana zbog tog idiota. Mislili smo da će nas Kinezi onda otkantati, ali bili su posve korektni i rekli da nastavljamo na istoj osnovi kao prije. I tada kreće due diligence, a to traje mjesecima. To su stotine pitanja, dokumenata. To traje, a nama teče vrijeme i u totalnoj smo banani i dalje. I nakon toga se Hammond razbije u Švicarskoj, izletio je 110 metara s 212 km/h. Jedan od kolega bio je tamo kad se to dogodilo, nazvao me i rekao samo kratko: "Razbio se, auto gori, živ je." Nisam to mogao procesuirati, naš auto gori? Kako? Nikad mi u primisli nije bilo da bi se to moglo dogoditi.
Sva sreća, nije mu se ništa dogodilo, osim što mu je koljeno napuklo. Što je najgore, razbio je automobil koji je bio namijenjen za kupca. Srećom, Grand Tour imao je osiguranje. No, opet je trajalo dugo da se to riješi, a mi nismo smjeli ništa javno reći o nesreći. A spekulacija je bilo, mogli smo ih prekinuti, imali smo svu telemetriju. Mi smo znali što je bilo, ali nismo smjeli javno izaći. Nismo se htjeli zamjeriti Grand Touru jer smo trebali novac od osiguranja. Sjećam se da nismo imali novca za tu avionsku kartu kad sam otišao u London naći će se Hammondom. Tada smo napravili video u kojem je on ispričao svoju stranu. Rekli su da je auto briljantan. No, meni je ta epizoda oduzela 10 godina života. Jedno loše iskustvo u najgorem trenutku – ispričao je Rimac.
Srećom, tada je konačno prošao i deal s Kinezima.
– Kad smo vidjeli e-mail da je 30 milijuna dolara u banci, to je bilo pravo olakšanje. Nakon godinu i pol što smo se ubili da bi firma preživjela. Nije problem puno raditi, i na Uskrse i Božiće. Ali, ubijati se godinu i pol i ne znati hoće li firma opstati... Nadam se da ljudi mogu nešto naučiti iz toga. Ne trebaš se sramiti pitati investitora da ti napraviš svoj due diligence, daj mi ti pokaži da ti to stvarno imaš. Radi se o tvojoj firmi, tvojim zaposlenicima, duguješ im to – zaključuje Rimac.
Smije se na pitanje kako već nije pogubio kosu od tolikog stresa:
– Supruga me zna 17 godina, kaže da ne može vjerovati da još nisam dobio moždani udar, rak, ne znam šta. Već 12 godina mi je isti tempo, volio bih da je manji, da mogu živjeti normalniji život, ali to je to...
Ističe da je danas posve druga situacija.
– Jasno da postoji razlika. Vidimo napredak i već više od godinu dana ne brinem se za isplatu plaća. I osigurani smo za to u dogledno vrijeme. Možemo se fokusirati na proizvode i rast firme. Imamo osjećaj da smo sad izgradili temelje i da tek sad stvarno možemo ići naprijed.
Na .debugu je najavio i nova uzbudljiva događanja vezana uz Neveru.
– Prvi fokus nam je zadovoljavanje potreba kupaca. A sljedeći cilj nam je obaranje rekorda, za ubrzavanje, za kočenje, za svašta nešto. A onda želimo obarati rekorde na stazama. Ne znam hoćemo li stići prije kraja godine ili ipak na proljeće. Mislim da možemo postići jako dobra vremena na stazama. Želja nam je isprobati Neveru na stazi u Nürburgringu – najavio je Rimac.