Simona Mijoković rijetko se javlja na društvenim mrežama i tamo obilježava samo posebne trenutke. Ovaj put je otkrila da je s obitelji išla u Međugorje. Simona je na Facebooku podijelila svojevrsni dnevnik zapažanja iz Međugorja, te je slikovito opisala sve što joj se dogodilo.
"Predivno Međugorje. Naše prvo (duže hodočašće) obiteljsko u Međugorje. Krenuli smo u četvrtak ujutro s Božjom milošću i providnosti iz Linza oko 10 sati ujutro. Prva postaja odmora bio je Zagreb . Nakon Zagreba ohrabrili smo se i direkt prema Međugorju krenuli. Bio je dugačak put (cca 1000 km), ali vjerujem da nas je Majka nosila i sve prepreke bile su uklonjene. U autu se slavilo Gospodina , pjevale pjesme Kraljici Mira sve dok nismo došli u Međugorje u 22 h , kad je Amalia Josipa ( 5 ) na sav glas povikala ugledajući brojne suvenirnice: "Ajme mama koliko Gospa ovdje živi gledajući u brojne kipove kraj ceste u suvenirnicama ." započela je Simona i nastavila:
"Inače od svih Amalia Josipa na jedan poseban način ljubi Majku Mariju i s njom ima poseban odnos od svoje 1 godine kad je bila u Međugorju na ukazanju s nama. Nakon što smo se smjestili u kući kod predivne tete Mirjane Stanislave Vasilj - Zuccarini koja je napisala predivnu knjigu 'Gospin poziv iz Međugorja ' i koja je napravila predivnu kapelicu za nerođene svetog Šarbela. Svim srcem zahvali za nju i njeno predivno milosrđe prema nama."
Drugi dan su se našli s prijateljicom.
"Sljedeće jutro u petak išli smo prvo pozdraviti i poklonit se našem Gospodinu Isusu u Crkvu , a onda mama ko mama ( ja ) išli smo kupiti suvenire za naše bližnje i dječicu. Došla je napokon moja draga sestra i prijateljica svih ovih godina moja draga Sandra i donijela nam ručak , Prefinu pizzu i domaće bureke ispod peke. Kako je dan odmicao tako smo se počeli spremat za svetu ispovijed i svetu misu. Najljepši dio svakog dana. Najljepši dio mog života. Najljepši susret koji svaki čovjek ima. Susret s Živim Bogom u svetoj Hostiji. Najveća molitva. Najveća snaga. Najveći mir. Najveća radost koju ti Bog daruje. Sveta misna žrtva! Nema većeg od toga, da ima Otac bi nam darovao."
Simona je otkrila i da je taj dan išla podijeliti svoje svjedočanstvo na Radio Mir.
"Nakon svete mise našli smo se s Fra Mario Knezović i uputili na Radio Mir Međugorje. Fra Mario i moje malo srce dugo se dogovaralo za svjedočanstvo , ali uvijek kažem: "Ne kada mi hoćemo nego kada Otac daruje." Kad je sveta volja Božja onda se čuda događaju."
U subotu se obitelj razdvojila, njen suprug Stanislav otišao je u Široki Brijeg s djelom obitelji dok je ona ostala s dvoje djece i otišla na misu.
"U subotu je naša Sandra došla po Stanislava i baku Ružu koju smo uzeli s sobom iz Linza , jer njena najveća želja bila je doći u Medugorje. S njima su otišli Joshua i Zvjezdana u Široki Brijeg na izlet i poslušati svjedočanstvo o 66 ubijenih fratara. Svakako se radujem da će Providnost i meni darovati da dođem tamo opet s njima i poslušam. Dok su oni ostali u Širokom, Michael, Amalia Josipa i moja malenost uputili smo se na svetu misu i na klanjanje nakon svete mise pred Presvetim. Tu je sav moj Izvor , tu sunčam dušu pred Ljubljenim , a On me mijesi kao Lončar glinenu posudu kako On želi. Oduzima što treba uzeti. Daruje što želi darovati. "
U nedjelju je, piše, doživjela ukazanje.
"Sveta nedjelja započela je križnim putem mog muža i baka Ruže na Križevac. Muž je imao posebnu želju ići sam i prikazat zalutalu mlade ... kad se vratio s svete mise i ispovjedi onda je došlo vrijeme i za moje srce i Kraljicu Mira. Otišla sam na Podbrdo i predala Majki sve boli i čežnje , sve što nosim u srcu da Ona Milosti puna zagovara za to. Vjerujem. Na Podrbrdu dobili smo poziv da dođemo na ukazanje i brzo smo se baka Ruža, Michael i moje srce uputili prema Magnificat-u. Ono što svim srcem mogu posvjedočiti je da ovo je bilo moje drugo ukazanje i sad je srce točno osjetilo kad je završilo. 'Glas 'mi u srcu rekao gotovo je, da se mogu ustati i ići ."
Posebno ju se dojmila kapelica svetog Šarbela
"Kako smo žurile na misu baka Ruža i ja tako nas je moja draga Sandra odvela natrag u grad na svetu misu. Ono što me posebno dojmilo je kapelica svetog Šarbela. Tamo sam napisala Isusu pismo, ostavila sve nakane po zagovoru svetog Šarbela. I od sveg srca preporučujem svim ženama, majkama, trudnicama da se utječete zagovoru tog predivnog sveca. Radosni, zahvalni, blagoslovljeni i s vjerom da ćemo se opet vratiti u Međugorje krenuli smo u ponedjeljak doma. Ali prije doma zaustavili smo u Hrvatskoj na moru kod nekoga posebnog ..."