Sedma sezona "MasterChefa" počinje 15. 9. emitiranjem na Novoj TV, a ove godine kandidate očekuju promjene u žiriju pa će tako chefu Stjepanu Vukadinu pridružiti Goran Kočiš i Mario Mihelj. S novim kolegama Stjepan se od prve minute snimanja slaže odlično i pohvalio je nove članove žirija kako su se snašli pred kamerama i priznaje da mu nedostaju Melkior i Damir s kojima se družio prijašnjih sezona. Stjepan nam je podijelio i novosti iz svog privatnog života, ali i želje i planove na poslovnom polju.
Novosti sedme sezone "MasterChefa" su promjene u sastavu žirija, ove godine pridružili su vam se Goran Kočiš i Mario Mihelj, kako ste kliknuli s novim članovima žirija i kakve savjete ste im udijelili tijekom snimanja?
Tako je, dobio sam dvojicu novih kolega koji su se jako dobro snašli u ulozi članova žirija. Mogu reći da smo odmah kliknuli na samom početku snimanja i da je gušt snimati i raditi s Goranom i Marijem. Onaj sami početak, kad je najteže jer još uvijek ne znaš kako to sve izgleda, moram priznati da su jako dobro savladali. Osjećaj mi je kao da smo već snimili jednu sezonu skupa. Moj savjet prema njima je bio da samo budu svoji, onakvi kakvi jesu. To su i poslušali i super to sve izgleda. Snimanja, iako duga, prođu u zezanciji i dobroj atmosferi.
Družite li se i nakon snimanja s Goranom i Marijem i nedostaju li vam Melkior Bašić i Damir Tomljanović?
Družimo se povremeno i nakon snimanja. Kad završimo ranije sa snimanjem, u neku normalnu uru, odemo na piće i prepričavamo cijeli dan. To vam je tako, cijeli dan skupa i onda opet ima se nešto reći i prokomentirati. Damir i Melkior svakako da nedostaju u nekim situacijama. Čak sam u jednom, kada smo bili na analizi nakon Gastroduela Gorana nazvao Damirovim imenom, pa je bilo smijanja. Navikli smo jedni na druge. Neke situacije, neke stvari vam se uvuku pod kožu. Žao mi je bilo kada sam saznao da obojica neće više biti u žiriju nove sezone, ali mogu reći da sam dobio jako dobre kolege i sad već mogu reći dobre prijatelje u žiriju.
Kakav profil kandidata nas očekuje u sedmoj sezoni? Prošle godine, ali i prijašnjih sezona, vidjeli smo brojne kvalitetne natjecatelje koji su podigli ljestvicu u ovom natjecanju, što nas očekuje ove godine?
Svaka sezona ima nešto svoje. Da me pitate koji su mi najdraži, najbolji jednostavno ne mogu izdvojiti. Svi su oni naši kandidati. Ove sezone kandidati nisu možda u startu toliko tehnički jaki kao u prošloj sezoni, ali drago mi je jer onda svaki dan vidimo značajan napredak kod njih. Vole kuhati, žele postati kuhari, u ovome su 150 posto to se vidi, i to je jedini recept za uspjeh. Samo oni koji zadrže hladnu i smirenu glavu će ostati do kraja i odnijeti titulu novog MasterChefa.
Mnogi kandidati prošle sezone i nakon showa su ostali u kulinarskim vodama, jeste li i dalje u kontaktu s nekima od njih i traže li vas savjete i jeste li surađivali nakon showa?
U kontaktu sam s dosta kandidata, posebice prošlogodišnjima. Naravno, uvijek su svi dobro došli za savjet, a to i sami znaju. Surađivao sam s dosta kandidata tijekom godina jer uvijek organiziramo posebne večere s njima u restoranu il Ponte u jesensko-zimskom periodu, a s dosta njih ostao sam u jako dobrim odnosima, padnu tu i poneka druženja, a evo prošle godine smo u restoranu udali našu kandidatkinju Anitu (sezona 2022.). Neizmjerno je lijepo kad nakon toliko vremena ostanete u kontaktu s ljudima koji dijele istu ljubav kao i vi, a to je kuhanje. Ne može to razumjeti nitko tko nije prošao iskustvo zvano MasterChef. Sve stvari koji se dešavaju iza kamera jednostavno se ne mogu prenijeti riječima, te emocije i prijateljstva koja traju.
Gledateljima ste sada već dobro poznato lice s ekrana, zaustavljaju li vas u trgovini i na tržnici, traže li kulinarske savjete i ima li simpatičnih susreta s obožavateljima?
Ima stvarno puno simpatičnih susreta, a pogotovo s djecom. Djeca se uglavnom žele slikati, a stariji traže i savjete. Zna biti tu i suza radosnica … Jednom prilikom u restoranu me posjetio dječak (12 god.) koji obožava kuhati, a nakon upoznavanja sa mnom i obilaska kuhinje se rasplakao, drhtao je od uzbuđenja. Još uvijek mi je čudno da netko s toliko emocija reagira na mene, ali tada se osjećam zaista ponosno jer ono što radim ima dobar utjecaj na druge. Svakodnevna zaustavljanja u trgovini više ne mogu ni popratiti jer bi kupovina potrajala triput duže da sa svakim popričam pa i po minutu, ali uvijek se trudim izaći u susret i odvojit vremena za sve koji me zaustave i žele popričati, napraviti fotografiju ili video za svoje bližnje.
Snimanja se odvijaju u Zagrebu, a u Trogiru vodite svoj restoran i vaša obitelj živi tamo, je li bilo teško odvajati se od obitelji i uskladiti posao u restoranu sa snimanjima?
Uvijek je teško odvojiti se, pogotovo sada kada je Gabriel veći i puno teže prihvaća moj odlazak, ali svaki slobodan trenutak koristim da se čujemo. Pozivi prije spavanja uvijek su najslađi dio dana, a svaki slobodni vikend sam kući. Što se tiče posla, imam potpuno povjerenje u svoj tim, a pogotovo u mog sous-chefa Damira, uz Vinka, Lovru, Katu, Josipu, Suzanu, Emu, našu tetu Jagodu u kuhinji i naravno Marijanu koja je stup i nit vodilja za sve ljude koji rade u il Ponteu. Ne smijem zaboraviti ni našu tetu Meri koja pazi da sve blista i miriše, sve su to mali detalji koji su jako bitni. Naravno, bez vanjskog dijela servisa Stipe, Ante, Andreja, Tee, Sanje i Paule to jest naših konobara bez kojih ništa ne bi bilo moguće ni na nivou, tako da ovim putem želim svima zahvaliti što svoj posao rade najbolje što mogu i što žive priču il Ponte restorana. Ove godine smo baš dobro postavili sve, od ekipe u kuhinji, do konobara, pa do same raspodjele posla, tako da nemam razloga za brigu. Razdvojili smo kuhinju na dva dijela, pa imamo ljetnu kuhinju otvorenog tipa gdje se pripremaju jela na vatri i sva topla jela, a u donjem dijelu kuhinje se izbacuju hladna predjela, salate i deserti.
Ove godine vaša obitelj povećala se za jednog člana, dobili ste kćer, koliko se promijenila vaša obiteljska dinamika rođenjem kćeri i kako je stariji sin prihvatio sestricu?
Nije se previše promijenila, osim što je u početku bilo manje spavanja, a s obzirom na to da nam je kći drugo dijete, već smo imali iskustva. Malo je sada teže izaći iz kuće kad smo mi zamislili jer je ipak ritam djece različit. Gabriel je odlično prihvatio seku, dosta smo ga pripremali na to. U početku je bio malo ljut na mene i suprugu, ali s njom nikad nije bilo problema. Stalno je mazi, pazi i ljubi. Nadam se da će tako i ostati kad porastu i da će biti najbolji prijatelji cijeli život. Stariji braco i mlađa seka, šta ima lipše.
Gabriel voli provoditi vrijeme s vama u kuhinji, za prvi rođendan je poželio tavu i poklopac, što voli pripremati i koja vaša jela najviše voli?
Gabriel najviše voli roštilj i kad se upali vatra, bila to riba ili meso, samo da su gradele u pitanju. Voli doći sa mnom u restoran, promatrati kuhare kako rade. Skoro svake godine imamo kuharsku temu za rođendan. Ove godine je zaželio i rođendansku tortu na temu roštilja, trebam li išta više reći … Ulovio je i svoju prvu ribu, zajedno sa mnom, možete li zamisliti uzbuđenje četverogodišnjaka!
Jeste li i kod kuće zaduženi za kuhanje ili doma više supruga caruje kuhinjom, koja njezina jela volite?
Supruga definitivno caruje kuhinjom, a ja uskočim povremeno kada moram. Najviše volim njene slatke delicije jer je ipak ona maher za slatko. Kući pripremamo naša jednostavna jela i nema previše eksperimentiranja. Mogu reći da ipak najviše volim njezin ledeni vjetar s jagodama. Puno sam ih probao u životu, ali vjerujte nijedan tako dobar kao njen.
Osim popularnosti, je li vam ovaj show donio i neke poslovne ponude i otvorio neka vrata?
Danas je vrlo bitno biti prisutan u društvenom svijetu, odnosno društvenim mrežama. No, društvene mreže se ipak ne mogu mjeriti s TV minutama, tako da dobivam sve više poslovnih ponuda i prijedloga za suradnju. Naravno, moj core business nije biti influencer, već kuhar, pa tako stvarno pomno biram kakve suradnje ću prihvatiti i koliko se mogu posvetiti kojoj. Nije to samo objaviti nešto, već iza skoro svakog videa stoje sati pripreme, slaganja, angažiranja profesionalnog snimatelja i sl. Ono što predstavljam volim da ima glavu i rep. Osim društvenih mreža, tu su i razna gostovanja, obuke i sl. Zbog svog primarnog posla restorana ne uspijem na sve odgovoriti, ali mi je drago da imam priliku raditi s toliko puno ljudi. Radujem se i novim poslovnim prilikama u budućnosti.
Vjerujem kako je imati svoj restoran ostvarenje sna, u kojem smjeru želite nastaviti sa svojim restoranom i je li Michelin zvjezdica nešto što biste voljeli imati?
Za mene svakako je, a vjerujem i za puno chefova. Iako je puno teže kada ste i chef i vlasnik, jer se brinete o mnogočemu, mislim da su to slatke brige. Hvala i mom poslovnom partneru koji je prepoznao pravi trenutak i koji mi je ponudio da uđem u suvlasništvo. Što se tiče Michelin preporuke, iznimno sam ponosan da je imamo već tri godine zaredom, a ipak smo bili iznenađeni što je došla tako brzo, i to samo par mjeseci nakon otvaranja. Volio bi da tako i ostane, ne tražimo kruha svrh pogače, kako se kaže, ali svako priznanje nas tjera da idemo naprijed i to punim plućima.
Vjerujem da ste tijekom karijere imali mentore koji su vas usmjeravali i vodili, savjet kojeg mentora ćete pamtiti uvijek?
Da, bilo ih je dosta. Zahvalan sam Bogu jer sam od samog starta imao priliku učiti od jako dobrih kuhara, stara škola kuhara što bi se reklo. Duga iskuhavanja, temeljci, bazni umaci, istinski okusi prave kuhinje. Istaknut ću svog mentora pokojnog Juru Mulu koji mi je jednom prilikom vratio jelo koje sam stavio na servis jer nam se žurilo, nije bilo dobro, nije zadovoljavalo sve komponente da ide pred gosta. Rekao mi je: "Stipe, zapamti jednom za zauvijek: jelo s kojim nisi 100 % zadovoljan NE SMIJE ići pred gosta!" Tim riječima se i danas vodim.
Što vas je potaklo da sa 14 godina donesete odluku o odlasku u sjemenište, kakve uspomene nosite na to razdoblje života i koje životne lekcije ste naučili na tom putu?
Jednostavno sam se probudio jedno jutro s porivom da odem u sjemenište. I to je trajalo sigurno jedno pola godine, to razmišljanje, svaki dan sam sve više i više to želio. Naravno, nije to došlo ni iz čega, kao mali sam ministrirao, a i moj stric Krešo je franjevac. Nije bio to lagan period, došao sam u sjemenište na pola godine jer sam već tada bio u srednjoj tehničkoj školi, morao polagati razlike predmeta. Tempo kojim se živi u sjemeništu je vojnički. Nakon pola godine sam se vratio i odmah odlučio otići u kuharsku školu koja je bila i moj prvi poziv. Najveća životna lekcija koju sam naučio na tom putu je ona da ne moraš biti svećenik, da bi bio dobar čovjek, što mi je tada rekao moj rektor don Mladen Parlov.
Veliki ste zaljubljenik u fotografiju, motore i ribolov, kako su se rodile ove tri ljubavi i imate li vremena za njih uz užurbani poslovni tempo?
Ne znam što bih prvo izdvojio, ali ajmo krenuti s ribolovom jer je on prvi došao. Prvu ribu sam ulovio kao mali i to uz pomoć mog susjeda Bože. Još u ranoj mladosti upisao sam se u ŠRD Gof ribarsko udruženje u Rogoznici i zaljubio se u ribolov. Danas, nažalost imam premalo vremena za ribe, ali ne dam svoje štapove. Trenutno skupljaju prašinu, ali siguran sam da ću uskoro sa svojim Gabrielom opet na ribe. Fotografija me oduvijek privlačila, a kako sam umjetnički tip i volim isprobavati svašta, tako sam odlučio nabaviti i svoj prvi fotoaparat. Onda je došao na red malo bolji, pa gledanje tutoriala noćima i samoučenje kako dobiti što bolju fotku. Ne kaže se uzalud da fotografija govori tisuću riječi. Obožavam hvatati spontane trenutke. Fotoaparat je skoro uvijek sa mnom. Motori, zadnji, ali nikako na zadnjem mjestu. Nedavno sam polagao i tečaj sigurne vožnje u Novom Marofu kod Lorisa Majcana, našeg višestrukog nagrađivanog prvaka. Oprezan sam vozač, uvijek odijelo i kvalitetna kaciga. Što da kažem, stižem sve pomalo, iako imam previše hobija, ali kuhinja je najveća ljubav.
Vjerujem kako ste na brojnim putovanjima posjetili i restorane poznatih svjetskih chefova, kojem chefu se posebno divite i čiji kulinarski stil vas oduševljava?
Jedina stvar za kojom žalim je što nisam više putovao. Bilo ih je, ali nedovoljno. Mislim da moje vrijeme putovanja tek slijedi, obilaženje raznih kuhinja i spoznavanje raznih kulinarskih kultura. Želja mi je otići u Japan i vidjeti njihovu kulturu. Što se tiče kuharskih uzora, tu su sigurno Marco Pierre White, Massimo Bottura te prijatelj i kolega Hrvoje Zirojević.
Što biste poručili mladim kuharima koji su na početku svoje karijere, u koje zamke u ovom poslu ne smiju upasti?
Svakako bih im poručio da ne preskaču stepenice i da ne lete za novcima. Svaka stepenica je tu s razlogom jer bez osnova se ne može napredovati. Novci su naravno bitni, ali u samoj fazi učenja i modeliranja sebe kao kuhara ne smiju biti presudni. Bit će vremena kad ćete svoje znanje moći naplatiti, jer znanje vam na kraju krajeva nitko ne može oduzeti. Bit će i teških trenutaka kao i u svakom poslu, ali nema odustajanja. Zagrizi i nastavi dalje.