- Kao da nije prošlo toliko godina i kao da je 1. listopada 1986. vrijeme potpuno stalo - drhtavim glasom govori za Avaz Elvira, tužna majka koja će u četvrtak na sarajevskom groblju Bare obilježiti 28. godišnjicu smrti sina jedinca Dražena Ritschla.
- Ovaj put je još i teže jer godišnjica pada u četvrtak, a četvrtak je bio 18. rujna kada se dogodila prometna nesreća u kojoj je Dražen teško ozlijeđen, a Aljoša Buha poginuo. Slike toga dana ne blijede pred mojim očima, vjerujte mi - kaže Elvira.
Ritschl je bio daleko od "običnog" momka. Ostao je upamćen kao jedan od začetnika sarajevskog "New Primitivesa", svirao je u nekoliko bendova, a posebno se ističe njegovo djelovanje u grupama "Elvis J. Kurtović" i "Crvena jabuka" koju je 1985. godine osnovao zajedno sa Zlatanom Arslanagićem Zlajom. Nedugo zatim, u bivšoj Jugi nije se mogao naći čovjek koji nije čuo Ritschla kako pjeva svoje stihove "Bježi kišo s prozora", "Nek' te on ljubi", "Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira)" ili "Dirliju" čiji je autor Arslanagić.
Zaista, fascinantno je koliko je za samo 24 godine ovaj nadareni mladić uradio i ostavio iza sebe. O ovom muzičaru, pjevaču, glumcu, pokretaču brojnih događanja jednog vremena i komičaru moglo bi se govoriti i pisati satima. Bio je poznat kao Zijo, neki su ga zvali Para, a neki opet Zijaga, jer kažu, ako može biti Bajaga, mogao je i Zijo biti Zijaga.
Bio je dio ekipe Radio Sarajeva gdje je s Neletom Karajlićem, Zlatkom Arslanagićem, Zenitom Đozićem i Borisom Šiberom realizirao humorističnu emisiju "Priče i muzike subotom" (PRIMUS). Bila je to preteča "Top liste nadrealista" u kojoj je Ričl, također, imao ulogu. "Bio je važan i u Nadrealistima imao je najprecizniju glumu od nas svih, bez ikakvih viška pokreta", otkrio je u jednom intervju Nenad Janković poznatiji kao Nele Karajlić i taj pseudonim dao mu je upravo Ritschl.
Na krilima početne slave članovi "Crvene jabuke" zakazuju i svoju prvu turneju koja je trebala početi koncertom u Mostaru. Međutim, sudbina je htjela da na njoj ne odsviraju niti jednu notu i ne zapjevaju niti jedan stih. Kobnog 18. rujna u automobilu Fićo, koji je vozio Arslanagić, put Mostara krenuli su Aljoša i Zijo. U drugom automobilu, bili su Žera i bubnjar Cunja. Na klizavoj cesti u krivini u blizini Jablanice Fićo je podletio pod kamion, Buha je na mjestu ostao mrtav, dok je Zlaja prošao s lakšim ozljedama. Žera i Cunja prošli su pored mjesta nesreće i nastavili put prema stadionu Kantarevac. Nakon nekoliko sati čekanja, zabrinuto su počeli tražiti informacije o svojim kolegama iz benda koji nisu stigli na dogovoreno mjesto. Publika se već okupila, a onda je iz policije potvrđena vijest koja je izazvala muk i nevjericu.
Ritschl je s teškim ozljedama smješten u mostarsku bolnicu, ispred koje su tog dana bile stotine uplakanih fanova, a zatim je prebačen na VMA u Beograd, gdje je dva tjedna kasnije, u 25. godini, izgubio životnu bitku.
Na njegovom nadgrobnom spomeniku uklesani su stihovi:
„Prođe avgust srećo moja,
Vrijeme da se rastane
Bilo je izgleda previše lijepo
Da nam tako ostane... "
Tugo, nesrećo
Jedna od posljednjih pjesama koje je Ritschl napisao bila je pjesma ''Tugo, nesrećo''. Objavljena je na drugom albumu koji su pod nazivom "Za sve ove godine" izdali ostali članovi benda u sjećanje na poginule drugove. U nekim numerama korišten je Zijin glas sa demo snimaka, a ostatak je otpjevao Žerić. Povodom izlaska ovog albuma grupa nije davala intervjue niti je držala koncerte.