Početkom svibnja književnica Vedrana Rudan putem svog bloga otkrila je čitateljima da joj je dijagnosticiran rak. Objavila je kako prestaje pisati svoj blog kako bi se posvetila liječenju te je otkrila da će o svojoj bolesti napisati knjigu. "U sedamdeset i petoj sam, mnogi moji vršnjaci nemaju rak, zdravi su, u punoj formi, a ja, a ja… Čak ne vjerujem da treba misliti dobro pa će sve biti dobro, ne zamaram se time", napisala je tada na svom blogu. Sada se spisateljica oglasila i na svojoj službenoj Facebook stranici gdje je odlučila podijeliti sa svojom publikom kako se njezina priča razvijala nakon što je dobila dijagnozu. Napisala je kako je riječ o vrlo rijetkom obliku raka.
"Moje je rak je...o rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni internetske prognoze. Doduše, negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u kurac. I nije neki rok. Samo 5% sretnika može se operirati. Ta sam. Najprije sam otišla u Svetu Nedjelju u Radiochirurgiju da mi rak spale prije operacije. Spalili su mi rak i džep jer nisam 'ušla u kvotu'. Naime, država ima sporazum s tom ustanovom po kome određeni broj Hrvatica i Hrvata ulazi u 'kvotu'. Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji.
Hvala prijatelji! Naravno da su povlašteni građani ove zemlje u "kvoti" i prije nego što dobiju rak, ali to znamo. Ja sam čak doznala i ime lika koji me prekrižio iako taj podatak nisam tražila. Na neki sam način počašćena što nisam dio lopovske ekipe kojoj ni rak ništa ne može. Tu nikako ne mislim na mnoge bolesne koji su ipak uskočili iako nisu hadezeovski gadovi", napisala je na svojem Facebooku Vedrana Rudan. Nakon prvog zahvata u Radiochirurgiji odlazi u bolnicu Merkur za čije liječnike, medicinske sestre i tehničare te ostale zaposlenike ima samo riječi hvale i kaže kako ondje rade nadljudi.
"Ljudima presađuju organe, iz mrtvih dižu mrtve koji kasnije idu u teretane, ali im vrlo rijetko, na Međunarodni dan transplantacije primjerice, netko turne krušku pod njušku da bi nešto kratko, ukratko, čim kraće, minute su skupe, za medije govorili o svom poslu. Koji je to osjećaj ležati u Merkuru u bolnici u kojoj je te noći Stipe Jadrijević, namjerno mu neću nabrajati titule jer ne pati od toga, sa svojom ekipom jednom čovjeku presadio zaboravila sam koliko organa. Ležala sam u krevetu, operirana, ostala sam bez komada jetre i još nekih komada i slušala kako se u daljini deru neki Hrvati. Slavili su pobjedu Dinama koji je nešto osvojio.
J...te! Što mi slavimo. ŠTO MI SLAVIMO? NA KOJU TEMU SVRŠAVAMO? U Merkuru nadljudi u savršenoj tišini čine čuda koja jedva da možemo razumjeti, čuda koja su i u svjetskim relacijama čuda, a razuzdana gomila na čelu s retardiranim političarima slavi rad dlakavih nogu", poručuje Rudan.